Sutra (petak) će se s početkom u 21 sat u pazinskom RocKaštelu održati jedan od osebujnijih koncerata ove sezone. U organizaciji Zajednice Talijana Pazin i njenog spiritus movensa Tonija Erdfelda stižu dva iznimna glazbenika – Dan Kinzelman i Stefano Costanzo.
Dan Kinzelman svira tenor saksofon i bas klarinet. Stefano Costanzo svira bubnjeve, krotali, zvona, zdjela, pojačani doboš i predmete. Uz to oba su i feedback glazbi.
“Sonička istraživanja provedena na dinamičkim ekstremima (ppp-fff), istražujući opsesivno ponavljanje i kolaps iterativnih procesa. Poteškoće u suživotu kontrastnih vizija koje se ipak pokazuju kompatibilnima. Katarza, međusobno spašavanje i nepredvidivi trenuci introspekcije. Proizvoljnog trajanja.”
DAN KINZELMAN
Rođen u Wisconsinu (SAD), stigao je u Italiju 2005. i odmah se pridružio kvartetu Giovannija Guidija. Od 2006. do 2016. bio je glazbeni direktor i aranžer za projekt PMJL Enrica Rave.
Istovremeno je počeo razvijati vlastite originalne i međužanrovske projekte: Dan Kinzelmanovi Ghost, Unfall, Hobby Horse i Ghost Horse izbjegavaju jednostavne klasifikacije, miješajući udaljene jezike kako bi stvorili nešto uznemirujuće, a opet zavodljivo i fascinantno, čija koherentnost paradoksalno proizlazi iz ekstremnog kontrasta između elemenata u igri.
Također je aktivan kao skladatelj i izvođač suvremenog plesa (Kudoku, STILL, Pastorale, Attic, Rise) te u stvaranju projekata specifičnih za lokaciju po narudžbi: Cura (za Cinema Galleggiante, Venecija), Voleisure (za Paris Fashion Week, Pariz), Apertura (za Sottencoppa, Napulj), Resist/Evolve (za Bmotion Musica, Bassano del Grappa). Svoje radove predstavio je na Londonskom jazz festivalu, Museionu (Bolzano), Saidanceu (Tokio), Le Banlieues Bleu (Pariz), Belgrade Jazz Festivalu, Whistleru (Chicago), Organ Sequences (Berlin).
STEFANO COSTANZO
Hiperkinetički bubnjar i osnivač Tricatiempa, surađivao je s improvizatorima kao što su Evan Parker, Michel Doneda, Markus Stockhausen, L’Ocelle Mare, Mike Cooper, Roberto Bellatalla, Andy Guhul, Abstract Compost, Elliott Sharp i drugi, kao i s jazz glazbenicima kalibra Daria Deidde. Godine 2018. Roberto De Simone ga je odabrao za njegovu reinterpretaciju tragedije Titanica.
Sa sjedištem u Napulju, stalno je u pokretu, prvenstveno s post-dub/free-jazz duom “Cadaver Mike” uz Guida Marzialea aka Eks, te s “Oportet”, triom gdje kombinira svoje skladbe s radikalnom improvizacijom, kao i sa svojim solo nastupima s bubnjevima i raznim predmetima.
Od kraja 2019. surađuje s povijesnom underground grupom Klippa Kloppa. Nastupa s bendom Chiare Civello (s Ameenom Saleemom, Domenicom Sannom i Marcom Acquarellijem). U siječnju 2025. objavljen je njegov solo album “Armamentario sonico di una domenica”, u produkciji Phonotype Recordsa, koji je slušatelje poveo na putovanje kroz njegov zvučni svijet s gostima kao što su Elvin Brandhi, STILL, Tonino Taiuti, Franco Franco i drugi, uz bilješke Mikea Coopera.
Infinite Ramp, prvi album improvizacijskog dua Kinzelman/Costanzo, evocira neispravne industrijske strojeve, podzemna istraživanja i neugodne probavne procese u nizu hrapavih teksturalnih improvizacija i žestoko fizičkih ekspresionističkih free jazz izleta između katarze i introspekcije.
Unatoč neovisnosti njihovih pojedinačnih doprinosa, energetska stanja kao da se transformiraju u apsolutnoj sinkronizaciji, dok povremena i naizgled ležerna, ali neobična ritmička usklađivanja nude uvid u duboku, ali elastičnu vezu koja podupire njihovu suradnju.
Snimljen tijekom četverodnevne rezidencije koju su sami producirali u Kinzelmanovom umbrijskom potkrovlju, album se odvija kao niz snimaka kreativnog procesa dua. Svaki komad je izvučen iz produženih improvizacijskih sesija, oblikovanih kako bi otkrio emergentnu prirodu materijala.
Nije korištena postprodukcija ili presnimavanje: svi zvukovi su stvoreni uživo, u stvarnom vremenu, unutar sobe.
“Infinite Ramp” izlazi kao ograničeno izdanje od 100 kaseta, a svaku koricu dizajnirala je, ručno izrezala, numerirala i potpisala umjetnica Francesca De Mai. Kaseta je omotana u dvije papirnate trake koje se sijeku i isprepliću pregibima i jednostavnim rezovima.
„Slušanje Infinite Ramp u meni je probudilo osjećaj iskonskog i počela sam zamišljati jednostavnu koricu sastavljenu od dvije trake koje se sijeku bez ljepila ili fiksnog rasporeda. Rezultat je stoga djelomično izvan moje precizne kontrole: to je rezultat toga što se te linije susreću stotinu puta na različite načine, slijedeći isti princip. Karton dolazi od recikliranih ostataka, a proces rezanja i savijanja odražava geste koje generiraju zvukove – ponekad nježne i precizne, ponekad snažne i impulzivne. Svaka korica sastavlja se ručno, što dovodi do malih varijacija u kutu i položaju, a pečat INFINITE RAMP, nanesen ručno kao završni čin, pečati i označava jednu od mogućih konfiguracija bez isključivanja drugih.“ – Francesca De Mai
