Općina Lanišće i Udruga antifašista grada Buzeta pozivaju na druženje u obilježavanju 80. godišnjice Prve oblasne konferencije AFŽ-a za Istru, koja će se održati 20. srpnja 2024. godine u 18 sati u Rašporu.
Antifašistička fronta žena (AFŽ), jedna od političkih masovnih organizacija narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) i komunističkih vlasti, koja je na temelju antifašizma u II. svjetskom ratu i komunističke ideologije u poraću na prostorima Jugoslavije okupljala žene bez obzira na starosnu dob, društveni položaj, nacionalnu i vjersku pripadnost, radi njihova podučavanja i političkog opismenjivanja, potpore NOO-ima te ostvarivanja građanske, političke i spolne ravnopravnosti.
Prva oblasna konferencija AFŽ-a za Istru održana je 22. i 23. srpnja 1944. godine u šumi Gozdac, pored sela Rašpor na Krasu. Na konferenciji je sudjelovalo oko 1.500 članica AFŽ-a iz Istre koje su se organizirale i pješačile kroz okupiranu Istru kako bi sudjelovale. Organiziranje žena u AFŽ-u i njihovo djelovanje postavili su temelje za daljnju izgradnju ravnopravnosti istarskih žena u društvu.
Inicijativni odbor formiran je krajem 1943. Dana 22. i 23. srpnja 1944. održana je u planini iznad sela Rašpor na Krasu prva Oblasna konferencija AFŽ-a za Istru na kojoj je izabran Oblasni odbor. Druga blasna konferencija trebala se održati tijekom 1947, ali o tome nema podataka. Godine 1949. Oblasni odbor AFŽ-a za Istru prestaje djelovati, a niži odbori prelaze pod Oblasni odbor AFŽ Rijeka.
Organizacije AFŽ-a sudjeluju u ratu u pozadini, prikupljaju hranu i odjeću za partizane, dobrovoljne priloge (Narodna pomoć), izrađuju odjeću, obavljaju kurirsku službu, propagandni, obavještajni, sabotažni i drugi ilegalan rad. Organizacija je izdavala list “Istranka”. Nakon II. svjetskog rata Oblasni odbor AFŽ za Istru radio je na političkoj mobilizaciji žena i aktivizaciji žena na svim područjima društvene djelatnosti: od tumačenja novostečenih prava do organiziranja u poslijeratnoj izgradnji i obnovi zemlje (sudjelovanje u radnim akcijama Narodnog fronta, uključivanje žena u gospodarstvo, osposobljavanje žena za kvalificirani rad, pomoć sindikatima u organiziranju radnica).
U suradnji s organima vlasti brinuo je i o funkcioniranju svakodnevnoga života (rješavanje socijalnih problema; organiziranje pomoći zaposlenim majkama; poboljšanje zdravstvene zaštite žena; pomoć osobama s invaliditetom, ranjenicima, ratnoj siročadi; zaštita i zbrinjavanje djece preko dječjih domova, vrtića i škola, te edukacija žena kroz tečajeve i predavanja iz zdravstvenih, odgojnih, domaćinskih i drugih područja).
Na čelu AFŽ-a nalazio se Oblasni odbor koji se sastojao od 78 članova na čelu s predsjednicom, potpredsjednicom i tajnicom. Nakon II. svjetskog rata kao najuže vodstvo i operativno tijelo Oblasnog odbora postoji Sekretarijat na čelu s predsjednicom i tajnicom. U sastavu Sekretarijata postojale su sekcije kao njegovi pomoćni organi (socijalno-zdravstvena i kulturno-prosvjetna sekcija). Predsjednicom je izabrana Dina Zlatić, potpredsjednicom Ersilia Rismondo dok je tajnicom imenovana Nada Raner.
Oblasni odbor AFŽ-a za Istru održavao je veze s nižim organizacijama AFŽ-a (kotarskim, općinskim) koordinirajući njihov rad te sa sebi nadređenim Glavnim odborom AFŽ Hrvatske. Održavao je i veze s lokalnim komitetima KPH i CK KPH te narodnooslobodilačkim odborima kao organima vlasti. Nakon rata surađivao je s drugim društveno-političkim organizacijama: KPH, Narodnom frontom te s drugim organizacijama i institucijama.
O značaju te organizacije piše Mario Mikolić u “Pazinskom memorijalu” gdje kaže: ” Uključivanje žena u javni politički život Istre bio je prava revolucija, tim više jer se radi u prvom redu o ženi sela. Na taj se način postepeno, ali sigurno rušilo konzervativno shvaćanje da je žena samo za kuću; prevladana je skučenost istarske žene i njena umješnost iskorištena u općim težnjama za ostvarenje ciljeva NOP-a.”
Zašto je odabran baš Rašpor?
Kako se navodi u tekstu “Istranke u borbi protiv fašizma” na portalu voxfeminae.net: “Istra u to vrijeme nije imala oslobođenog teritorija, ali za razliku od drugih krajeva, Kras (danas u sastavu Buzeta) je imao pojas šuma. Osim toga, sela na Krasu bila su dobro organizirana i veliki dio muškaraca bio je u partizanima. Nijemci su upadali u seli, vršeći rastrellamento (pustošenja) po šumama tražeći centre organizacija.
Palili su sela, bombardirali, mučili i ubijali ljudi, ali nisu mogli naći izdajice. Prema sjećanjima Dine Zlatić, za održavanje oblasne konferencije dvoumilo se između dva sela na Krasu, te je na kraju odabrano ono iznad Rašpora gdje se nalazio kažun za kurire koji su držali vezu između Slovenskog primorja i Planika. To je mjesto bilo vrlo pogodno za povlačenje, a s vrha se pružao odličan vidik na cijelu Ćićariju. Posao za pripremu oblasne konferencije trajao je tjedan dana i obavljen je u potpunoj tajnosti.”
