Večeras je u velikoj dvorani pazinskog Spomen doma održana predstava „Lajfkouč“ – Dragana Marinkovića Mace, glumca koji je svoje ime stvorio tamo gdje ga najlakše razumiju – od Vardara pa do Triglava.
Maca je ovog puta omjer brutalno pogođenih poruka i inteligentnog humora dobro promijenio, u odnosu na ranije predstave koje su „kočile“ vilice onih željnih zabave.
„Lajfkouč“ je poprilično dobar „reset“ svakome tko dođe na predstavu s uključenim mozgom. Da, humora nikad ne nedostaje, Maca jest humor i humor je Dragan Marinković, ali – ovo od njega još nismo vidjeli.
Onoliko koliko košta ulaznica – niste platili samo stolicu i priliku da čujete nešto što dosad niste – platili ste emociju. Sto minuta emocije i dijagnoze današnjih vremena, stalno podsjećajući kako bi stvari trebale izgledati.
U svijetu „instagrama“ i „savršenih filtera“, Macina monodrama „Lajfkouč“ dotiče se mnogih segmenata života u svima naglašavajući ono što je bitno od onog što nije.
Dotaknuo se Maca i nas novinara. I neka je, niti jedna branša u ovoj „pretvorbi i privatizaciji emocija i morala“ nije lošije prošla od nas.
Koliko je poruka večeras Dragan Marinković poslao pazinskoj publici. Jesmo, smijali smo se, ali je definitivno i bilo zamišljenih vožnji prema svom domu.
Maca, sjedni, stoj, radi što god želiš, ali pet! Ovo je predstava koju bi trebalo odslušati svakih šest mjeseci, godinu – kad god zaboravimo esenciju života.
Majstor svog zanata još je jednom uspio brutalnom humoru i još brutalnijoj istini dodati emociju koja tjera na razmišljanje.
