Oštarije kao mjesta druženja, sklapanja i kovanja kulturnih, poslovnih, ljubavnih i drugih planova, mjesto dokolice i provođenja slobodnog vremena dio su šire mediteranske kulture življenja, prema kojoj je Pazin bio poznat. Možda bi se himna pandemije u Istri upravo mogla prozvati prema pjesmi Alena Vitasovića „Oštarije su nan zaprli“ koju je ispjevao početkom korone, zavapivši tada u mikrofon za mnoge tada najgore što se je moglo desiti i što je označavalo promjenu socijalnog života kakvog smo do tada poznavali.
No, nakon što se korona primirila, sam je Pazin osjetio što znači zatvaranje oštarija, a ako se malo dublje uronimo u prošlost možemo vidjeti i promjenu ležernog načina života kojeg su upravo obilježavale brojne gostionice. Ako pak uzmemo opis iz knjige „Pazin na starim razglednicama“ Marije Ivetić koja opisuje tada jedan od glavnih trgova u gradu, Piazzu Garibaldi. Kaže ovako: „Pogled na južnu stranu Piazze Garibaldi i na niz od pet kuća u kojima je svojevremeno radilo pet gostionica. S obzirom na tradiciju, podatak ne iznenađuje, jer je npr. 1894. godine u gradu s 3.227 stanovnika radilo čak 28 gostionica.“
Na ovom mjestu dopustit ćemo si nostalgiju i prošetati po prošlosti od Željezničkog kolodvora do Pazinske jame. Ako bi krenuli tom šetnjom na kolodvoru su nekad radila dva kafića – odmah do kolodvora bio je buffet Gina, odmah ispod je bio legendarni kafić „Poli Cibura“. Desno prema pogledu na pilanu Kamena nekad je postojao disko Đovani, omiljeno mjesto s kraja 80-tih.
Dolje niže, na Šetalištu Pazinske gimnazije, radio je kafić Junior ujedno i fast food, a niže na mjestu današnjeg diska klub Magnus u kojem je 2000-tih bio disko klupskog načina rada s čestim rock i punk koncertima. S čestim programima, neusporedivo češćim nego sada.
Niže od Spomen doma u prostorima današnje pekare Arena bio je caffe bar Romeo s vanjskom terasom. Još niže na samom Trgu slobode legendarni „Jano“ (Belić), a desno od njega još jedan kiosk braće Šabani.
Preko puta na trgu je bila nedavno zatvorena Gemma. Lijevo od Belića bila je popularna oštarija kod Livija, službenog naziva Express. Unatrag petnaestak godina prema zgradi gradske uprave nalazili su se buffet Serđo, koji doživljava renovaciju, ali ne i ponovno otvaranje.
Naprijed u jednoj od najstarijih uličica u gradu, bio je kafić Pristava u kojem su se jedno vrijeme održavali jazz koncerti, a u podrumu današnje tržnice je bio kafić Millenium.
Prema sadašnjem Konzumu bio je u narodu zvani Mliječni ili caffe bar Eli. A u Konzumu legendarna Kuglana, mjesto ne samo sportskog druženja već i izlazaka alternativno nastrojenih mladih 90-tih, u kojem su se ponekad održavali i koncerti.
Na Dršćevki prema ulici Saše Šantela bio je kafić In Blue, no osobe koje su tamo zalazile sada već gaze u šesto desetljeće života.
Desno od Parka istarskih velikana pokraj fotografskog obrta Fotocentar Pazin, a pokraj zvonika legendarni Vagabund. Niže od zvonika spajajući se na ulicu Jurine i Franine do prije otprilike godinu i pol funkcionirao je kafić Bunker, s brojnim glazbenim alternativnim događanjima. I na vrhu ulice pokraj cvjećarne Rožica prema Trgu male funtane je početkom 90-tih bio kafić.
Niže prema Starom trgu, na mjestu današnjeg frizerskog salona Iva bio je jedno vrijeme kafić Point, malo dalje u prošlosti i niže prema marketu – kafić Obelix s terasom u “Parku Torcide”.
Još niže na valu poduzetništva 90-tih kada su se otvarali kafići na mjestu nekadašnje tržnice, na kojem je prije bio šahovski klub Lovac, bila je pizzerija Forum. Prema kaštelu, negdje na polovici niza kuća i dan danas natpis Duga podsjeća na to da je i tamo bila oštarija.
U nastavku ulice, prije kaštela radio je kafić znakovitog imena Foiba, koji je znao izazvati brojna slikanja talijanskih turista.
Jedna od posljednjih u nizu zatvorena je s prvim danom prosinca i multimedijalna birtija Rockaštel, koja je započela s radom usred korone. Ako malo izađemo iz kotline, prema Ulici Štefanije Ravnić jedno vrijeme je radio restoran Kramar.
Na Štranjgi, nekad su bila čak dva diska – popularni disko Onyx te Kukuriku. Malo će začudno zvučati podatak da je jedno vrijeme čak postojala autobusna linija koja je spajala Kukuriku i disko u Spomen domu.
Vjerojatno je u ovom nizu nešto i nenamjerno izostavljeno, za što molimo čitatelje da ukažu na to, no jasan je pokazatelj kako je život u samom gradskom središtu tradicionalno bio živ.
Također, ukazuje i na to kako se je sve promijenilo u posljednjih godinu – godinu i pol, iako i sada Pazin ima 15-ak kafića.
Otvaranje novih kafića koji su ili uz benzinske postaje ili uz trgovačke centre, manji broj ljudi koji živi u gradskom središtu koji je zapravo sve stariji, nedostatak radne snage, stvaranje drugačijih navika druženja koji su stvorili nove navike, samo su neki od razloga zatvaranja kafića.
Postoji niz realnih pokazatelja da socijalni život gradskog središta zamire, a kao izazov se u novim vremenima postavlja pitanje na koji ga način ponovno potaknuti ili revitalizirati.
