Ove će se nedjelje kao što je poznato održati prvi istarski lokalni referendum odnosno drugi u cijeloj Hrvatskoj u Puli s referendumskim pitanjem: „Jeste li za izmjenu Generalnog urbanističkog plana Grada Pule kojom će se u cijeloj zoni obuhvata važećeg Urbanističkog plana uređenja “Lungo mare” ukinuti mogućnost gradnje hotela, drugih turističkih smještajnih kapaciteta i stambeno-poslovnih građevina?”.
Prije nego odgovorimo na pitanje zašto je on bitan za cijelu Istru, dat ćemo samo podsjetnik da je prvi referendum bio 2013. godine u Dubrovniku. Podsjetimo, na Srđu se planirala gradnja golf terena uz koje bi se smjestila brojne vile, hoteli i apartmani. Inicijativu za održavanje referenduma pokrenula je građanska inicijativa ‘Srđ je naš’ uz podršku mnogih drugih udruga. Bez obzira što tada nije izašao dovoljan broj ljudi da bi referendum „prošao“, za koji je plebiscitarnih 83 posto njih glasalo je protiv, na tom se području nije dogodila planirana gradnja turističkih sadržaja.
Koja je paralela s referendumom koji u nedjelju čeka Puležane i Puležanke? Mnogo je sličnosti koje su se dešavale koje su se posebno naglašavali na javnim tribinama nedavno održanim u Saboru i pulskom Circolu – no zajedno je svakako pitanje, gdje je točka do koje je neko područje zasićeno razvojem turizma? O overturizmu ovog je ljeta govorila i ravnateljica Nature Histrice Silvia Butignoni u intervjuu danom portalu Istra 24 – u kojem tvrdi: „… nema održivosti i nešto se mora pod hitno mijenjati. Već smo, dodaje, ušli u takozvani overturizam odnosno prekomjerni turizam koji obilježava destinacije u kojima ima više turista nego što to njihovi kapaciteti mogu podnijeti. …- Sve već upozorava da smo u problemima i da nas turizam dovodi pred točku pucanja; parkiranje u turističkoj sezoni je nemoguća misija, gradski je prijevoz u nekim dijelovima grada loš ili nikakav, internet je spor jer je previše istovremenih korisnika, a hoteli koje gradimo su bez radne snage i u njima već sada rade stranci. Priče o gradnji dodatnih hotela i zapošljavanju i spasu ekonomije je priča koja ne drži vodu jer ni sada, s postojećim kapacitetima, nemamo dovoljno radne snage već ju moramo uvoziti.“
“Bespravna gradnja se u prvom redu događa na obali ili blizu obale zbog turizma, a turizam nam je jedna od najvažnijih gospodarskih grana. Kakav ćemo turizam sutra imati? Kakav okoliš? Betoniziranu obalu, betoniziranu prirodu?”, upitao je istarski saborski zastupnik Emil Daus pred koji dan u Saboru i zaključio da je stvarno krajnji čas da zaustavimo bespravnu gradnju i zaštitimo prostor.
Ministarstvo turizma i sporta izradilo je preko ljeta Strategiju razvoja turizma do 2030. godine kojoj je pridodalo i jedan značajni dodatak „održivi“. U njoj kažu slijedeće: „Udio turizma u bruto domaćem proizvodu Hrvatske iz godine u godinu raste, što dokazuje izuzetno veliku ovisnost hrvatskog gospodarstva o turističkim kretanjima u zemlji, no paralelno kazuje i o slabostima ukupnog gospodarskog sustava. Prema Državnom zavodu za statistiku Republike Hrvatske u 2019. godini udio izravnog bruto domaćeg proizvoda turizma u ukupnom bruto domaćem proizvodu iznosi 11,8 %. Uspoređujući se s konkurentskim zemljama konzultirani su podaci World Travel & Tourism Council (WTTC) koji su primjenjujući jedinstvenu metodologiju objavili podatke za 2019. godinu za 28 europskih zemalja od kojih upravo za Hrvatsku iznose najviši udio turizma u BDP-u (izravni i neizravni) od 25%. Slijede Grčka s 20,3%, Portugal s 17,1%, Malta s 15,8 %, Španjolska s 14,1%, Cipar s 13,8%, Italija s 13,1 %, Austrija s 11,8% te ostale zemlje s nižim procijenjenim udjelima turizma u BDP-u.“
Žminjski sociolog Mauro Dujmović u intervjuu u srpnju za Glas Istre kaže: Ne samo centri, već i čitavi gradovi i mjesta u potpunosti su prepušteni turistima sa svim sadržajima i ponudom koja je posve prilagođena potrebama i ukusima turista. Na taj način gradovi su pretvoreni u jednonamjenska turistička područja koja ne odražavaju izvoran, stvarni gradski život i građani imaju dojam da žive u destinaciji, a ne u svom gradu koji je izgubio svoj identitet, sadržaj i atmosferu koji su ustupili mjesto trci za profitom i poduzetništvu utemeljenom na rentijerstvu, “fritezi” ili “fast food” turizmu.
Razloge za ovakvo stanje treba tražiti u krivom modelu pretvorbe i privatizacije koji je doveo do smanjivanja i ukidanja radnih mjesta u proizvodnoj industriji i prevelikom oslanjanju na turizam kao jedine preostale zdrave grane hrvatske ekonomije, koji zbog svoje važnosti ima kod nas kultni status. Puno je puta rečeno da je pogrešno i nemoguće graditi konkurentnost samo na turizmu i da se kao država i društvo moramo okrenuti digitalizaciji, informatičkim tehnologijama, kreativnim industrijama, malom i srednjem poduzetništvu, obnovljivim izvorima energije i svim onim djelatnostima u kojima je znanje generator nove vrijednosti.“
Jako je važno prepoznati točku pucanja kada turizam počinje negativno utjecati na kvalitetu života lokalnog stanovništva, rekao je dr. Igor Duda na tribini održanoj prije tjedan dana u pulskom Circolu.
Dakle, bezbroj je vrlo sličnih teorija o tome što predstavlja turizam za cijeli istarski poluotok, pa čak i za Središnju Istru, koja slijedi turistifikaciju prostora, kako fizičkog tako i društvenog. Osim povećanja broja turista, povećat će se i svi negativni aspekti turizma, kao što smo i ovo ljeto svjedočili ponovnoj redukciji vode. Nastavno na to, u skorije vrijeme možemo očekivati čestitku u poštanske sandučiće, u vidu većih računa za „javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada“, koja će se podjednako preliti na sve građane Istre – bavili se oni turizmom ili ne.
Stoga, jasno je da je ovaj prvi referendum, na koji je naravno vrlo bitno da izađe čim veći broj ljudi, zapravo i pitanje u kojem će smjeru ići istarski poluotok, i tu leži odgovor na pitanje u naslovu kolumne.
Fotografija: https://www.facebook.com/ReferendumZaLungomare
