Zanimljivo je ovih dana pratiti vijesti i događaje.
Jučer je komemorirana obljetnica stravičnog stradanja i paljenja sela Bokordići i Šajini, Hrvatska je izgubila od Njemačke zahvaljujući izostanku glazbene potpore MPT-a kako tvrdi jedan hrvatski portal, a danas će se oriti u najmanju ruku sporna “Bojna Čavoglave”, koja započinje inkriminirajućim pozdravom.
Čovjek bi pomislio da se nalazi u nekom dubokom šizofrenom društvu, koje ne zna odlučiti koje su mu temeljne vrijednosti i koja su pravila igre odnosno granice koje se ne smiju preći.
U osvit koncerta, za kojeg očito u nedjelju nema dovoljno interesa, u Poreču se pojavila ekipa koja se ne slaže s time. Pojavili su se plakati “Dobra bila 45-ta”, vjerojatno ne aludirajući na porečkog gradonačelnika koji se nalaz u toj godini života. U nastavku plakata stoji “Oslobođena Istra oteta”, a na drugom plakatu: “Pjevate o dobrim danima, prodali ste nas Talijanima!
Večeras će Poreč učiniti upitnim čin 69-orice pojedinaca koji su kako se to danas popularno zove, odrekli svoje komfor zone, u osvit kapitulacije Italije krenuli iz Rušnjaka tamo gdje su znali da neće biti internirani u konc logore.
Kako piše Goran Prodan na istrapediji bili su to mladići, od kojih su neki bili i maloljetni, uglavnom između 16 i 25 godina. Predvođeni vještim partizanskim kuririma grupa je išla pravcem: Smolici (selo narodnog heroja Jože Šurana, koji ih je posebno počastio vinom, pršutom i sirom), Zamaski Dol, Ćićarija, Kastavski punkt, Brinje. Ovi su mladići, članovi Saveza komunističke omladine Jugoslavije i Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Hrvatske, sa sobom oružje koje su posjedovali: osam pištolja, tri lovačke puške i karabin.
Kako stoji u članku “…Samo dva dana nakon odlaska tih dragovoljaca u partizane, na području njihovih sela pojavili su se karabinjeri tražeći obitelji otišlih. Zapovjednik karabinjerske postrojbe iz Poreča, satnik Salvatore Martini, već je 1.VIII.1943. povjerljivim dopisom obavijestio prefekturu Istre, kvesturu i zapovjedništvo karabinjera Pule o odlasku Porečana u NOV. Prvi je na popisu “odmetnika” bio Racozzi Simone di Paolo (Dušan Rakovac, Pavetov), a posljednji Cechi Antonio di Natale (Anton Čehić, Božov). Karabinjeri su se raštrkali po selima Poreštine i Tinjanštine da bi spriječili odlazak drugih u partizane, a žestoko su se okomili na obitelji otišlih zlostavljanjem i odvođenjem njihovih članova u zatvor, odnosno logor. U internaciju su poslani svi muškarci iznad 16 godina, zatvorili su i sve politički sumnjive; konfiscirali su svu pokretnu i nepokretnu imovinu onima koji su otišli u NOV, a za njima je raspisana i tjeralica. Odlaskom ove skupine u partizane narodnooslobodilački pokret (NOP) na Poreštini snažno se razvio kulminiravši nakon kapitulacije Italije u poznatim rujanskim događanjima u Istri.”
Sve ovo ne bi trebalo pisati u nekim normalnim okolnostima, no ovdje se očito radi o zaboravu na neke krucijalne događaje, koji su iz korijena promijenili život Istre i postavili današnju Istru tu gdje jest.
Porečki pokret otpora postavio je igrom slučaja te plakate i zasigurno ne namjerno uz najavu nogometne utakmice Jadrana i Novalje te uz plakat koncerta Urbana & 4 koji se održao, pazite sad, 29. novembra u Labinu. Opet smo se vratili na Charlesa Beaudelairea i na to da je “svijet šuma simbola”.
Malo je reći da smo se dobro nasmijali i da zaista ne znamo piju li nam vuci sa izvora vodu.
