Večeras će omaleni trg u najmanjem gradu na svijetu, koji ima i željezničku stanicu – Hum u Istri biti poprištem kraja jedne turneje nazvane 35 koncerata za 35 godina, u sklopu tamošnje već tradicionalne smotre domaćih rakija. Naravno, pogodili ste. Radi se o jednom od najizdržljivijih punk bendova „s ovih prostora“ – zagrebačkom Hladnom pivu, za koncert za koji se traži karta više, a ulaznica nema već neko vrijeme. Nakon Samobora, Münchena, Požarevca, Rijeke, Smederevske Palanke, Zagreba, Banja Luke, Beograda, Trebinja, Novog Travnika, Prijedora, izvrsnog koncerta na pulskom kaštelu i drugih mjesta došao je reda i na Hum.
Ono što je specifično u večerašnjem koncertu je to da osim popularnosti koju nedvojbeno uživaju, bend je najavio prestanak aktivnosti na neodređeno, što naravno može značiti i da će imati nekoliko povratničkih koncerata poput nekih drugih koncerata, a može značiti i da će prestati svirati kao bend – zauvijek. I ni to nije ništa posebno tragično, sve stvari koje nastaju imaju svoj kraj, sve je prolazno, osim valjda Hajduka, Jože Manolića i Rolling Stonesa, rekli bi cinici.
Hladno Pivo kao bend imalo je vrlo neobičan put o čemu detaljno piše Aleksandar Dragaš u knjizi „Trening za umiranje“, gdje kaže: Upornost, poštenje, trud, marljivost, disciplina i proleterska punk etika su velikim osobinama Hladnog piva, čak i kad je bend od prodaje novina na raskršću daleko odmakao. Drugim riječima, život ih nije mazio, ali nagrada za uporan rad na kraju je ipak stigla.“
Simbolički, bend koji je svoj prvi koncert odsvirao 1988. u Kumrovcu postao je jedan od najvećih i najvažnijih hrvatskih bendova. Na tom putu bend iz tada zagrebačkog radničkog predgrađa Gajnica uspio je progurati punk, kasnije razblažen rockom i romantičnim baladama na vrhove top lista i promovirati ideje nezavisne kulture te taj zvuk izvući iz podrumskih i off klubova u dvorane i na stadione.
Priča o ovom nije ništa posebno impresivna i nalik je mnogim zagrebačkim kvartovskim bendovima. Do prvih gitara dolaze preko školskih tamburaških orkestara, a frontmen Mile Kekin bio je gastarbajtersko dijete. Polovica novog vala – generacije koja se pojavila kasnih osamdesetih i ratnih devedesetih – nestajala je zbog objektivnih ratnih okolnosti i subjektivne komercijalizacije i retradicionalizacije društvenog sadržaja. Takva se muzika, socijalno angažirana nije uklapala u politiku medija koji se svodio na prodavanje štikli, lakih nota, štovanje pobjednika tranzicije u pretvorbi i privatizaciji, četnika, ustaša, estrade i tv programa. Stihovi poput „Bog, domovina, nacija- svi na pod ovo je privatizacija, napravite mjesta za obitelji dvjesta…“ No, usprkos vrlo nepovoljnom kulturnom okviru Hladno pivo je uspjelo privući i male i velike i stare i mlade.
Priča je to benda kako je hrvatsko palo pred navalom lakih nota, loših političara, priča je to o jednoj propasti društva točnije o njegovom prirodnom odumiranju i to šutke – bez ispaljenog metka.
Alternativna muzika i alternativna mjesta pojačani su nesnalaženjem kulturne politike u doba pandemije dodatno je pojačana i zapravo takvi bendovi, nemaju ni adekvatan prostor ni vrijeme za razvoj. Prestanak sviranja jednog ovakvog benda doprinijet će dodatno tom nestanku, posljedično i dodatnoj kritici društva koje je odavno odabralo ispodprosječnost kao kvalitetu. Kultura kao lokomotiva društva postaje ono o čemu Hladno pivo i pjeva – jedna velika mlohava ćuna.
„Kad jednoga dana turizam procvjeta i navale Švabe u rekordnom broju….“ u pjesmi Zimmer frei i druge proročanske pjesme, od kojih su neke najavile povratak narodnjaka, povratak „malih makijata i velikih Hrvata“.
Ne tako nebitno, ovaj je bend i dobitnik nagrade HHO Joško Kulišić 2003. godine za promociju ljudskih prava. Posljednji koncert u povodu 35. obljetnice osnivanja benda u ovom malenom istarskom mjestu prepunom bogate glagoljske baštine bit će prilika za okupljanje fanove, koji će uglas pjevati himne jednog od naših najvećih rock bendova.
P.S. Ovdje koristim poruku organizatora da ukoliko niste nabavili karte za večerašnji koncert, da ne stvarate gužvu u Humu.