RETROVIZOR | Mnogima nam je potreban ozbiljan reset, jer 2023. je često bila primjer onoga – čega smo se nekada stidjeli, danas se time ponosimo

Facebook
Twitter
LinkedIn

Prvi dan godine realno ništa nije posebno, već samo prilika za analizu i retrospektivu. Ako ćemo pošteno, to je dobro napraviti i 14. travnja i 11. lipnja i 19. kolovoza. Svaki je dan dobar za to, ali ok – tranzicija u godinu s novim brojem je tradicijski važnija.

2023. GODINA – PRIMJER IZREKE „ČEGA SMO SE NEKAD STIDJELI, DANAS SE TIME PONOSIMO“

Protivnik sam patetične nostalgije i „sako lani bolje“ izreke, ali činjenica je kako smo neki mi odrastali odgajani željeći „svitlo nek’ joj ljubi lice“, a sada neka djeca u Opatiji ili Pazinu slušaju kako nešto izuveno, s razbijenom čarapom (nije karikiranje), poderane majice maše tenisicom i pjeva:

„Aa, zoveš u kasne sate, tražiš opijate (Mrš), Fuljo ne zovi me, jer na ler više ne može (Aa)“

Ovo nije izvlačenje iz konteksta, ovo se u zadnjih mjesec dana dogodilo u Opatiji i Pazinu. Ne tamo negdje daleko – nego, ovdje kod nas – to naša omladina sluša.

Na kraju krajeva, Luka Nižetić kojeg autor ovih redaka jako cijeni i obožava pojedine njegove pjesme, je 2009. godine nastupao u majici i trapericama, a jučer je u Puli nastupao odjeven u – Bubimira?!

Zašto? Možda je najbolje to opisao bosanskohercegovački glumac Dragan Marinković Maca u sljedećoj rečenici parafraziravši velikog Mešu Selimovića:

„Do jučer smo bili ono što danas želimo zaboraviti, a nismo postali nešto drugo.“

Što je nekad bila sramota, danas je ponos. Protekla, 2023. godina, to je zorno prikazala, jače nego ijedna prije nje.

ČESTITKE – i to smo uspjeli prostituizirati

Nikad veći broj čestitki, a nikad manje lijepih, iskrenih i intimnih želja. Slika, GIF, Tenor ili kako to već ide, proslijedi – cijelom imeniku i „deri“. Kao da se to mora.

Pa, ne moramo si čestitati ništa, pogotovo ne toliko impersonalno. Osobno, imam masu ljudi kojima želim sve najbolje, a da nisam poslao poruku. Ali, ti znaju da je to tako 365 dana u godini, da „navijam“ za njih stalno, a ne samo dok se sarma „tepli“ za naredni obrok.

Nekad – unatrag 20 godina, se išlo „po kućama“ osobno čestitati, dakle uskom krugu ljudi kojem bez problema možeš doći u kuću, jer si to radio često. Danas? Proslijeđene 943 poruke putem aplikacije – postoji li nešto s manje truda i iskrenosti?

RESET

Jednostavno, sve smo okrenuli. Bitno je postalo nevažno, a totalno nevažne stvari dobile su strahovito na značaju.

Odričemo se tradicije i običaja, trčeći za lažnim moralom i još lažnijim svjetlima reflektora na Instagramu.

Neka 2024. godina bude upamćena kao „veliki reset“, povratak svojim korijenima i istinskim ljudskim vrijednostima te se nadajmo kako nećemo biti previše kažnjeni zbog činjenice da smo zaboravili, i to u potpunosti, da nije bogat onaj koji ima, nego onaj kojem malo treba.

Reset društvu je ekstremno potreban – što prije, što snažnije.

Pročitajte još...