Godišnjica je ruske invazije na Ukrajinu i za to nema boljeg govornika od Denisa Ivančića – Knjaceta iz Pazina koji posljednje tri godine živi i radi u ukrajinskom gradu Ivano-Frankivsku koji se nalazi na zapadu ove napadnute zemlje, dva sata automobilom od poljske granice.
Ivančić tamo živi u gradskom središtu te jedan tjedan mjesečno provede u jednom od najljepših ukrajinskih gradova – Lavovu. Njega se povremeno može vidjeti u hrvatskim i srpskim medijima, pa je ovih dana bio u većini hrvatskih nacionalnih medija.
Često služi kao kontakt brojnim medijima, a u razgovoru s njim saznajemo da ga je kontaktirao čak i veliki austrijski pisac Peter Handke, inače dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2019. godine, kako bi saznao na koji način se vrši mobilizacija vojnika u Ukrajini.
Ivančića je životni put nanio na Ukrajinu zbog širenja posla te je tamo pokrenuo poslovne kontakte s tvrtkom Eurovita, koja se bavi proizvodnjom lijekova. Priupitali smo ga kako posluje pa kaže:
– Sada od kad je rat počeo loše se posluje budući da su firme otišle i vratile se iz Ukrajine. No, krenuo sam s poslovima posredovanja u zapošljavanju i to jako dobro ide, budući da su ljudi jako zadovoljni s ukrajinskim radnicima. Oni su jako obrazovana nacija, jako optimistična, vedra, otvorena, motiviran narod koji gleda prema naprijed. Jako su pozitivni, zaključuje Ivančić.
– Često ste u medijima?
– Na taj način mogu jako puno pomoći ljudima. Jako me često nakon nastupa u medijima ljudi zovu, pitaju kako mogu pomoći Ukrajini i Ukrajincima, kako uplatiti novac, primiti ljude na smještaj. To da mogu pomoći ljudima veseli me i puni optimizmom. Kada nastupam u medijima, govorim o načinu na koji se odvija svakodnevni život.
– Jeste li razmišljali o odlasku iz Ukrajine nakon napada?
– Nisam, tamo je sada moj život. U Pazinu sam privremeno dok ne riješim neke privatne stvari, no za desetak dana se vraćam u Ivano-Frankivsk, gdje planiram na staviti živjeti još neko vrijeme. Prije nas je iz Hrvatske bilo 21, no drugi su se vratili tako da sam za sada jedini Hrvat koji živi u Ukrajini uz našu veleposlanicu Anicu Đamić, s kojom se povremeno sretnem.
– Kako je izgledalo to jutro 24. veljače 2022. godine, kada smo svi šokantno pratili vijesti na televiziji i nismo mogli vjerovati tomu što se događa?
– To jutro sam se probudio i vidio kroz prozor crni dim kako se širi jako brzo, Bilo mi je čudno, izašao sam ulicu i tamo doživio pravu strku. Kad sam pitao što se zbiva, javili su mi da je raketiran vojni i civilni aerodrom. S obzirom na to da sam sudjelovao u Domovinskom ratu to mi nije bio prvi rat u životu i nastojao sam pomoći ljudima oko mene smirujući ih. Jasno je da civili u Ivano-Frankivsku nisu bili ni meta ni cilj napada. Nakon toga se situacija primirila, ljudi su nastavili sa svakodnevnim životom, restorani su puni, grad je pun ljudi, interesantno je ovdje živjeti.
– Kakav je Ivano-Frankivsk grad za život? Kako se snalazite s ukrajinskim jezikom?
– Fenomenalan. Ima jako puno kafića, bistroa i restorana, jako je živ studentski je to grad, ima oko 350 tisuća stanovnika. To je studentski grad s preko 40 tisuća studenata iz cijeloga svijeta jer su sva predavanja na engleskom jeziku. Ima jako puno stranih studenata, ali i stranaca u gradu s kojima se često družim. Ukrajinski sam jezik vrlo brzo naučio, trebalo mi je nekih mjesec dana. Ovdje je broj stanovnika od početka rata porastao jer je viša i srednja klasa Ukrajine preselila u njega iz ratnih područja.
U međuvremenu se je otvorilo dvadesetak novih restorana, a pokupovan je velik broj stanova. Grad ima veliku perspektivu i očekujem da će se u Ukrajinu po završetku rata desiti velika ulaganja, da će postati jedno od većih gradilišta. Inače, Lavov i Ivano-Frankivsk su najjači centri za freelancere, a zanimljivo mi je kada odem u restorane kako je za svakim drugim stolom netko s laptopom na kojem radi. Dostava hrane jako puno radi – na jedan obrok naručen u restoranu, tri su preko dostave. S obzirom na blizinu Europe velika je još uvijek razlika u standardu, prosječne su plaće oko 300 eura, a očekujem da će po završetku rata mnogi odabrati Ukrajinu kao mjesto na kojem žele provesti život.
Nadam se da će se rat čim prije završiti u ovoj žitnici Europe koja hrani i velik dio Afrike.
– Imate li za kraj još što poručiti?
– Slava Ukrajini!
