Kupajući se vrlo često na Zarečkom krovu i ispod željezničkog mosta na Jezercu uvidjeli smo da ima dosta zmija i u razgovoru s redovitim kupačima i kupačicama uvjerili se kako je to i njihov dojam. Ono što nas je potaklo na daljnje razmišljanje je isto tako informacija da se na potoku nalaze poskoci i da oni žive uz rub potoka dobivena od više različitih izvora.
No, kako bi kupače i posjetitelje, kojih u ovim ljetnim mjesecima ima puno, smirili i dali pravu informaciju kontaktirali smo biologa dr. sc. Tonija Korena iz Vele Trabe koji živi u Zagrebu i radi u udruzi Hyla. Udruga se bavi zaštitom i proučavanjem prirode i georaznolikosti, a posebice vodozemaca i gmazova te kornjaša, leptira i vretenaca. Jedan od ciljeva rada udruge je aktivno djelovati na osvješćivanju i širenju znanja o vodozemcima i gmazovima među stanovništvom, ali i kod nadležnih institucija.
– Poskok načelno izbjegava vodu, moguće je, ali jako teško. Realno, mislim da nema šanse da poskok bude na Jezercu, rijetko bude baš blizu vode. Ako nije guž onda će to biti bjelica, bjelouška ili ribarica. Najvjerojatnije se radi o ribaricama, s obzirom da njih najviše ima uz potok, šarena je, pa najviše buni ljude. Poanta je, da u susretu sa zmijom, treba ostati bistre glave, odmaknuti se od nje i pustiti je da se makne ili se sami maknemo iz njene prisutnosti (primjerice ako se sunča kraj neke padine).
Ribarica (Natrix tessellata) je neotrovna zmija. Zna narasti do 1,5 metar, a životno stanište traži isključivo uz vodu, gdje se i hrani ribama i vodozemcima. Kada je ugrožena, izvrne se na leđa, isplazi jezik i pravi se mrtva, a ako ni to nije dovoljno, poput bjelouške ispušta izmet vrlo neugodnog mirisa. Glava joj je trokutastog oblika, po čemu podsjeća na otrovnice, pa je mnogi zamjenjuju riđovkom ili poskokom. Glavna razlika među njima je što ribarica nema cik-cak uzorak na leđima, te što je tanja.
Foto: wikipedia i FB profil Tonija Korena
