Uskoro će najveće sportsko natjecanje na svijetu – Svjetsko nogometno prvenstvo koje se ove godine održava u neuobičajenom terminu u Kataru. Zanimljivo je da na pitanje koje sam postavio pazinskim nogometnim znalcima nitko nije znao odgovor, a svi su gađali blizu. Dakle, dok se prvog reprezentativca lako pogodilo s obzirom da je to vrlo bliska prošlost, drugog je bilo teže pogoditi.
Prvi je, pogađate, Miladin Dado Pršo, koji je na Svjetskom prvenstvu nastupio 2006. godine. Ostali odgovori koji su bili blizu bili su igrači koji nisu nastupili na svjetskom već na europskom prvenstvu poput Igora Pamića koji je zaigrao na prvom velikom natjecanju hrvatske reprezentacije – Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine. Drugi vrlo blizak odgovor je bio Tonči Gabrić, koji je branio boje „kockastih“ ali ne na prvenstvu već samo u kvalifikacijama 1995. i 1997. godine. Ono što je vrlo zanimljivo za ovog golmana je da je branio i u čuvenoj prijateljskoj utakmici između Hrvatske i SAD-a 1990. godine. Treći blizak odgovor bio je Damir Desnica, koji je za reprezentaciju Jugoslaviju odigrao jednu pripremnu utakmicu 1978. godine. U pazinskoj nogometnoj povijesti bila su još tri reprezentativca – Artan Bano je igrao za Albaniju, a Sead Seferović i Bakir Beširević za Bosnu i Hercegovinu.
Odgovor je dakako u Svjetskom prvenstvu koje se točno prije 40 godina odigrali u Španjolskoj, na koji je reprezentacija Jugoslavije plasirala kao jedan od favorita, a vratila se je „pokisla“ ispadanjem u skupini u kojoj su bili s domaćom Furijom, Sjevernom Irskom i Hodurasom. Riječ je ovdje o legendarnom igraču Rijeke Milošu Hrstiću – Štrklji, koji je odradio sezonu u Istarskoj ligi početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tada je revitaliziran nogomet u Pazinu, klubu je danom ime kemijsko-tekstilnog giganta Pazinke i stvoreni su uvjeti za dolazak mladih perspektivnih igrača iz drugih sredina. Jedan od takvih je bio i ovaj mladi Vojnićanin. Ovaj je igrač od 1975. do 1985. bio standardan Rijekin prvotimac, s kojom osvojio dva jugoslavenska kupa – 1978. i 1979. kojem je kruna karijere bio nastup na prvenstvu kojeg je osvojila Italija s legendarnim Paolom Rossijem. S obzirom na očito dobar odnos s pazinskim klubom Hrstić je u Pazinu započeo i svoju trenersku karijeru početkom devedestih.
– Nakon juniorske karijere su me posudili u Pazinku i tamo sam se oslobodio. Iako sam igrao stopera, zabio sam jedno šest, sedam golova u prvenstvu. Imao sam slobodu u igri pa onda recimo prođeš igrača, odigraš dupli pas i slično, rekao je Hrstić u intervjuu za Novi list, koji možete pročitati ovdje.
No, Jugoslavija za razliku od velikih očekivanja jako je razočarala, s obzirom na tadašnju snagu ekipe. Najprije su igrali neodlučeno sa Sjevernom Irskom, u kojoj je igrao Hrstić, pa izgubili od Španjolske 2-1, od čega je drugi pogodak postignut iz ponovljenog penala. Navodno, iz faula koji se desio metar izvan šesnaesterca, no tada nije postojala VAR tehnologija koja bi to mogla potvrditi.
Treću utakmicu, pokazat će se kasnije ispala je Pirova pobjeda nad hondurasom od 1-0. Veliko je iznenađenje bila pobjeda „otočana“ na Španjolcima u idućem kolu od 1-0, koja je spakirala kućama tada perspektivne jugoslavenske nogometaše poput Gudelja, Zlatka i Zorana Vujovića, Šurjak i druge kućama.
