Ovi dani koji nam prijete redukcijom i dugotrajnom sušom nagnali su nas na razmišljanje o ovom iznimno potrebnom životnom resursu. Bez vode, znamo nema života, a zanimljiva je priča o tome kako je voda prvi put došla do Pazina, s obzirom da znamo da je bilo potrebno uložiti dodatan napor kako bi se svladala visina.
Tako na stranicama Istarskog vodovoda nalazimo slijedeće podatke: Kamen temeljac, oblika malog obeliska s pohranjenom posvetom o početku izgradnje na pergament papiru, kao simbol početka izgradnje velikog Istarskog vodovoda, postavljen je u blizini crkvice Sv. Ivana kod Buzeta, dana 28. listopada 1930. godine. Do 28. listopada 1933. godine kada je kompleks svečano pušten u pogon, bili su izvedeni svi radovi na kaptaži izvora, uređaji za kondicioniranje vode, strojarnica, gravitacijski cjevovod od Buzeta do Sv. Stjepana, crpna stanica Sv. Stjepan, tlačni cjevovod, rezervoar Medici i opskrbni cjevovod Medici, Leganisi, Oprtalj, Triban, Buje.
Osim vojske, iz tog su sustava vodu dobila i sva mjesta kroz koja je ili pored kojih je prolazio glavni cjevovod. Grad Buzet priključen je na sustav Istarskog vodovoda 28. listopada 1933. godine, ali je potpuna rekonstrukcija i proširenje mreže dovršeno 11. srpnja 1935. godine. Dana 15. kolovoza 1937. godine završen je ogranak za opskrbu vodom Savudrije. Do početka Drugog svjetskog rata, od značajnih mjesta, vodu su još dobili: Poreč, Pazin i Motovun, odnosno projektirana je mreža lijevo od rijeke Mirne.
Opskrbiti vodom grad Pazin bilo je teže, jer se voda iz rezervoara Medici nije mogla dovesti gravitacijom. U Karojbi je izgrađena crpna stanica, koja se napaja iz rezervoara Šubjente, a tlači vodu u rezervoar Brigi, iz kojega gravitacijskim cjevovodom voda stiže do grada Pazina.
O tome piše Nerina Feresini u svojoj knjizi „Pisino 983. -1983. – Una citta un millenio/ Pazin: jedan grad, jedno tisućljeće“ koja je nedavno objavljena u dvojezičnom izdanju pazinske Zajednice Talijana. Opisuje doživljaj i sreću kada je pitka voda potekla slavinama:
„Najvažniji događaj za nas bilo je otvorenje vodovoda 1939. godine. Velika žega konačno je pobijeđena. Jedan je telegram izrazio zadovoljstvo građana: „Tekuća voda, koja je od danas u našim užeglim fontanama izaziva iznimno duboku i neizmjernu zahvalnost građana Pazina svom voljenom Duceu.“ Pazinski vodovod stajao je više od 7 milijuna (lira, op.a.). Priključen je u Šubjentu, preko Motovuna do Karojbe gdje je postavljena centrala u kojoj se starao pritisak putem posebne trafostanice i skupine električnih pumpi od 32 konja i zapremnine 30 litara u sekundi. Iz Karojbe je voda odlazila na brdo Brigi koje je imalo spremnik od 2.000 kubnih metara, tamo je padom dolazila do Pazina. Na inauguraciji je prisutan podprefekt Tassinari koji je nakon blagoslova okrenuo ručicu za visok mlaz vode.“
Danas se samo područje grada Pazina snadbijeva vodom iz Butonige, akumulacije koja je u pogonu od 2002. godine, osim Trviža u koji voda dolazi iz izvora Sveti Ivan. Jedan od razloga je i taj da ovaj sistem u stalnom pogonu s minimalnom proizvodnjom.
Fotografije: www.ivb.hr
