Krajem srpnja 1958. godine osnovana je Pazinka, kemijsko-tekstilna industrija Pazin, koje je na ledini pokraj sela Valića počelo prvu proizvodnju na samo 10 tkalačkih razboja. Nakon godinu dana dobila je naziv Pazinka i povećalo kapacitet tkaonice za proizvodnju pamučnoga posteljnoga platna na ukupno 128 razboja.
Kako piše Nikolina Rusac u svom radu Pazinka – Kulturnoantropološki i muzeološki pristupi tematizaciji industrijskog nasljeđa socijalizma:
“Kako bi se u potpunosti shvatile okolnosti nastanka tvornice potrebno je napomenuti kako je Pazinštinom 50-ih godina vladala nezaposlenost, ekonomska migracija depopulirala je regiju, većina je stanovništva živjela od zemljoradnje, dok je industrija bila nerazvijena. Slična je situacija tada vladala i u drugim danas postsocijalističkim zemljama, te je 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća pod državno-partijskom kontrolom krenuo razvoj u smjeru industrije.
To razdoblje donosi i društvene promjene uvjetovane činjenicom da su ta društva „većinom bila industrijski nerazvijena, agrarna i uopće modernizacijski zaostala društva“, te se uz industrijalizaciju, pokreću i „drugi modernizacijski procesi, kao što su urbanizacija, intenzivna promjena obrazovne strukture, širenje masovne potrošačke kulture, emancipacija žena i sl., donosi Zrinščak. Početak rada tvornice Pazinka podudara se s drugim petogodišnjim planom (1957.-1961.) u kojem je gospodarstvo „postalo samostalnije u odnosu na saveznu državnu administraciju, ojačala je uloga republičkih vlasti, a jači je naglasak stavljen na robu široke potrošnje. U takvim se okolnostima događalo jugoslavensko privredno čudo“, rasla je proizvodnja i osobna potrošnja, a „u godinama vrhunca, od 1955. do 1961. ni jedna europska zemlja nije imala veće indekse rasta industrijske proizvodnje“, ističe Duda.”
Sljedećih 40 godina tvornica se ubrzano razvijala, usvajajući nove proizvodne tehnologije i postajući stožernom točkom gosp. razvitka Pazinštine te isporučujući svoje proizvode mnogim kupcima na domaćem i inozemnom tržištu.
Razvoj tvornice koincidira s dolaskom na čelno mjesto Miljenka Benčića koji 1.IV.1959. preuzima dužnost glavnog direktora pazinske kemijsko tekstilne industrije Pazinka. Na toj dužnosti ostaje do 1.I.1989. kada odlazi u mirovinu.
Pazinka se pod njegovim vodstvom od malog pogona s 10 tkalačkih razboja, izgrađenog na ledini kraj sela Valići, razvila u veliko uspješno poduzeće. Na svojem vrhuncu 1983. zapošljavala je 1.710 radnika što je bilo gotovo 30 posto svih zaposlenih na području tadašnje općine Pazin. Pazinka, predvođena Benčićem, sudjeluje u svim važnijim općinskim projektima stanogradnje, sporta i kulture, za što je primila mnoga priznanja, među ostalim i prestižnu Nagradu AVNOJ-a, najveće priznanje koje se dodjeljivalo u Jugoslaviji.
Godine 1965. tkaonica je potpuno rekonstruirana, kapacitet se povećao na 13 milijuna m2 pamučne tkanine godišnje, a bilo je zaposleno 660 radnika. U razdoblju 1969–73. izgrađena je nova tvornica s kapacitetom od 3300t godišnje za proizvodnju sintetičke pređe (teksturirana poliesterska pređa, polipropilen filament, »taslan« teksturirana pređa i ovijena elastomerska pređa), a na temelju zajedničkog ulaganja s tal. partnerima i tvornica za proizvodnju efektne pređe namijenjene izradbi modne odjeće u trikotažnoj industriji i tkaonicama, s kapacitetom od 500t. Godine 1975. puštena je u pogon tvornica za proizvodnju papirnatih, plastificiranih i pjenastih zidnih tapeta, ukupnog instaliranoga kapaciteta od 4 milijuna rola godišnje. (izvor: istrapedia.hr)
Pretvorba i privatizacija 90-ih doveli su do stečajnoga postupka i privatizacije u dijelovima tijekom 2003. godine, odnosno nestankom tvrtke, kako se navodi u tekstu u članku na Ipressu.
Za kupnju Pazinke provedeno je više natječajnih krugova, u kojima je ponuda belgijskih ulagača Lacosales B.V B.A. koji su se obvezali zadržati sve radnike, podmiriti dugove i uložiti u razvoj opstruirana na razne načine od strane uprave i lokalne vlasti, koja je ‘navijala’ za izvjesne talijanske ulagače.
Privatizacijska trakavica tijekom koje je poduzeće sve lošijim poslovanjem završilo u stečaju rezultirala je prodajom imovine poduzeća tvrtki Matatia & CO.S.n.c. iz Trsta vlasnika Mate Vekića za 12 milijuna DEM, što je poništio Visoki trgovački sud zbog neutvrđivanja pitanja koja se tiču kupoprodajnih uzajamnosti s Italijom, nakon čega je imovina u dijelovima prodana za 5,7 milijuna eura poduzećima Ziche iz Zagreba, Promet-trans iz Pule, Reginex i MB Gumi protektor i trgovina iz Pazina, Pazin textiles iz Zagreba te Valis iz Umaga.
U izvještaju revizije stoji sljedeće: „Ciljevi planirani razvojnim programom nisu ostvareni. Novi pogoni s novim proizvodnim programima nisu izgrađeni, a niti uređaji za pročišćavanje voda i filtraciju otpadnih plinova. U razdoblju od pretvorbe do stečaja, Društvo je uložilo ukupno 11.592.000,00 kn u nabavku opreme, što je bilo nedostatno za redovno poslovanje s obzirom na veliku otpisanost opreme početkom pretvorbe.
S obzirom da je broj zaposlenika smanjen s 1.239 koncem 1993. na 400 zaposlenika koncem listopada 2003., da je unatoč poduzetim mjerama sanacije i restrukturiranja, imovina Društva u stečaju prodana, te da je smanjena proizvodnost, nisu ostvareni ciljevi privatizacije propisani odredbama članka 1. Zakona o privatizaciji.“
