U hotelu „Lovac“ jučer (18. srpnja 2024.) okupilo se dvadesetak maturanata – gimnazijalaca pazinskog Srednjoškolskog centra „Otokar Keršovani“ generacije 1973./74., a to je ime škola nosila do devedesetih.
– Odabir mjesta za zlatni jubilej nije slučajan. Mjesto je to najvažnijih proslava tijekom njihovoga školovanja, mjesto susreta i opraštanja. Jedna je to od najmalobrojnijih generacija pazinske gimnazije. U dva razredna odjela maturiralo je 38 učenika, polaznika prirodoslovno- matematičkoga i društveno-jezičnoga smjera, pa se može ustvrditi gotovo isto toliko i njihovih profesionalnih odabira.
Među njima ima inženjera raznih struka, liječnica, novinara, ekonomista, poduzetnika, časnika, socijalnih radnika, nekolicina koja je svoj radni vijek posvetila djeci i mladima opredijelivši se za rad u obrazovanju…
Velika je većina danas u mirovini, posvećena svojim obiteljima i hobijima, uglavnom u Istri dok je neke životni put odveo u druge dijelove Hrvatske, susjednu državu, a nekoga veoma daleko preko oceana.
Susret pedeset godina po završetku srednjoškolskoga obrazovanja prigoda je da se prisjete onih koji nisu imali sreće dočekati ovu obljetnicu, da obiđu njihove grobove i u duhu budu s njima na misi zadušnici. S ne manje topline i velikim poštovanjem prisjetili smo se svojih profesora, ljudi koji su imali ključnu ulogu u njihovom sazrijevanju, odrastanju i intelektualnom razvoju. Prije svega to su razrednici, pokojna profesorica Marija Nikolac Gabrijelić i nadasve omiljeni profesor Anđelko Pucić.
On je razredništvo B razreda preuzeo nakon odlaska profesora Rudolfa Bratka u drugom razredu. Posebno mjesto u memoriji generacije ima i tadašnji direktor škole i profesor sociologije Galiano Labinjan. Premda se danas godine njihove mladosti često nazivaju jednoumljem, ova ih generacija nije tako doživjela. Školovanje u pazinskoj gimnaziji otvorilo im je vidike, pobudilo intelektualnu radoznalost i dalo čvrst temelj kasnijim profesionalnim i životnim postignućima, rekla nam je Vesna Baranašić.
