U Gradskoj knjižnici Pazin je u četvrtak 27.10. održan još jedan književni susret na kojem je gostovao pisac, pjesnik i novinar Mladen Blažević. „Rođen je 1969. godine u Rijeci. Radio je kao novinar u dnevnim i tjednim novinama. Pokrenuo je i uređivao nekoliko informativnih i književnih časopisa. 2008. objavio je prvi roman Tragovi goveda u SKD Prosvjeti, a 2015. drugi roman Ilirik, također u SKD Prosvjeti.
Napisao je scenarij za igrani dio dugometražnog igrano-dokumentarnog filma Je letrika ubila štrige, te je autor, scenarist i voditelj putopisnog serijala Istriana Jones. U izdanju društva Poiesis iz Ljubljane 2017. objavljena mu je dvojezična slovensko-hrvatska zbirka pjesama Posljednji tasmanijski tigar.
Dobitnik je nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za 2018. godinu, temeljem koje mu je 2019. godine u izdanju Jesenski i Turk, objavljena zbirka pjesama Mogućnost povremenih oborina. Priče i pjesme su mu prevođene na slovenski, talijanski, engleski i ukrajinski jezik. Živi u selu Ćuki, kraj Vižinade u Istri.” (https://hrvatskodrustvopisaca.hr)
U dinamičnom razgovoru s autorom, kojeg je moderirao Davor Šišović, publici je predstavljen roman Dnevnik nepušača. Sam naslov asocira da je riječ o dnevniku i zaista čitamo dnevnik. No, vrijeme u njemu nije određeno danima i datumima već satima i minutama koji su protekli od kad je glavni junak zapalio posljednju cigaretu (Nisam zapalo cigaretu već 27 sati i 13 minuta, 39 sati i 43 minute, 572 sata i 30 minuta).
Tako u ovom romanu pisanom u dnevničkoj formi odbrojavanje kreće nekoliko puta od nule. Dnevnički zapisi nude čitatelju ispovjedni ton. Dodamo li tome Mladenovu vještinu baratanja riječima čitatelj bude uvučen u radnju, navučen na čitanje. Lakoća čitanja, tečnost riječi, apsolutno zaokupljanje pažnje govori kolika je autorova vještina. A ovome treba pridodati da roman donosi i osvrt na realnost koja nas okružuje, nepravdu, ironiju, ima tu cinizma, razočarenja, propalih ljubavi, ali i humora i nade.
Osvrnemo li se na radnju i glavnog lika koji se, vidi čuda, zove isto kao i autor odmah bivamo uvučeni u intiman ispovjednički Mladenov svijet u kojem nije zadovoljan poslovima koje radi i plaćom koje za njih dobiva. Ne cvjeta sve ni na ljubavnom planu, a Mladen odluči tada otići na Kordun gdje se nalazi napuštena i srušena kuća njegovih roditelja.
Polako upoznaje suseljane, uspostavlja s njima mostove, krči djedovinu i sprema se na sadnju 700 stabala šljiva i bavljenje poljoprivredom. Povremenim skokovima u prošlost saznajemo ponešto i o autorovoj prošlosti, mladenačkom odrastanju u Rijeci, a cigarete i ovdje imaju svoju ulogu.
Od početka ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige do Mladenova gostovanja u pazinskoj knjižnici i predstavljanja roman prošlo je 282 sata i 7 minuta. Ne znamo koliko je sati i minuta potrebno za čitanje, ali svakako preporučamo pročitati, a kada zaklopite zadnju stranicu udahnite i krenite ispočetka. Dnevnik nepušača roman je zakamufliran u formi dnevnika tek u drugom čitanju otkriva svoju puninu sadržaja, tema i autorovu moć baratanja riječima.
