VELIKI INTERVJU – 2/2 | Suzana Jašić: „Pazin je najbogatiji grad u Istri po socijalnom kapitalu!“

Suzana Jašić je gradonačelnica Pazina koja je pristala na dan otvaranja našeg portala Kampanje na razgovor koji je trebao biti kraći, ali smo se u zanimljivom dijalogu oslobodili i izgubili pojam o vremenu. Zbog toga, intervju smo morali podijeliti na dva dijela, ovdje je prvi, a danas Vam prezentiramo drugi.

Pohvalili smo bivšeg gradonačelnika Krulčića, a da ne bi bilo da sam njegov ‘advokat’, moram pitati i što je lošega ostavio?

Iritira me IDS-ova potreba i sklonost za celofanom, fotkanjem, kupovanjem dobre slike o sebi.  Naravno da je u političkom dijelu važna i komunikacija, ali važniji je sadržaj, Ne trpim kad se s javnim sredstvima financira politička kampanja jedne osobe ili stranke, što je, uostalom, i protuzakonito. To nije IDS-ova izmišljotina, ali evo, živim tu, pa me to tu nervira. Kad se u zadnjoj godini mandata krene podilaziti i razmišljati o tome što je dobro za PR pa se javna sredstva troše na asfaltiranje i ‘picanjenje’, neovisno o stanju u proračunu i dalekosežnim posljedicama za ozbiljnije i potrebnije investicije.

Dakle, nemate ni blizu ravnopravnu kampanju i onda dođete na minus u gradskoj blagajni jer se novac od prodaje vrijednog zemljišta uložio u obnovu gradskog parka, a ne u vrtić koji se urušio ili u gospodarsku zonu. Mi smo grad koji ima veliku površinu i mnogo sela i naselja, a rijetku naseljenost i zato imamo novaca jako na ‘knap’ i to sam vrlo optimistično rekla jer kad bismo išli u većoj mjeri zadovoljavati realne potrebe u komunalnoj infrastrukturi i društvenim djelatnostima, jako bismo brzo postali nelikvidni. Zato je presudno povećati prihode.

No, mi smo završili godinu s četiri milijuna kuna minusa, bez obzira što smo na jesenkom rebalansu maksimalno rezali, a toliko je koštalo predizborno uređenje parka. U međuvremenu je lani i u ovoj godini sve poskupilo, troškovi svih naših projekata i poslovanja su narasli, u fazi smo rebalansa, a sindikati hoće i kolektivne pregovore.

Dakle, taj nas minus koči i doista me strah koliko ćemo imati prostora da zadovoljimo sve te potrebe. Pokrenuli smo procese naplate dugovanja prema Gradu, reprogramirali kredite s mnogo povoljnijim kamatama, pokrenuli izradu nekoliko projekata… Naime, nije bilo mnogo gotovih projekata, već nekoliko upitnih.

Što znači „upitnih“ – financijski ili ‘je li nam treba’?

Rekla bih jedno i drugo. Mislim da u 2022. godini više ne pričamo o grandioznim zgradama autobusnih kolodvora, već o modernom terminalu koji je digitaliziran i brz. Evo, za pripremu tog grandioznog projekta potrošio se dosad iznos s kojim se moglo cijeli kolodvor već riješiti. Potom tu je i projekt izgradnje atletske staze i rekonstrukcije nogometnog stadiona za kojeg je bilo osigurano 10% sredstava od Ministarstva koji će propasti ako Grad ne osigura ostatak, a pričamo o više milijuna kuna. Uspjeli smo produljiti rok izvedbe, projekt preprojektiramo u faze i pripremamo ga za neki od natječaja u ovoj godini jer grad doista nema svoja samostalna sredstva.

Veliki problem koji sam naslijedila je i kroničan nedostatak smještaja u vrtićima. Imamo četiri grupe u vojarni, u neadekvatnim prostorima i još četiri „vani“, koje nisu primljene. Zbog toga sam odmah pokrenula projekt vrtića u Starom Pazinu koji je izrađen i koji upravo prijavljujemo na natječaj, no to nam je toliko važno da s tim idemo neovisno o rezultatima natječaja. Treba nam takav kapitalni projekt koji će pokriti naše potrebe za sljedećih deset godina…

O kojem se iznosu radi?

Prvotne procjene su za gradnju bile 23 milijuna kuna, a sada ako računamo gradnju i opremanje, znajući koliko su cijene „skočile“, bliže smo 35 nego 25, a može biti i više. Izrada troškovnika je pri kraju, a potrebno je pribrojiti i novu prometnicu koja će se dugoročno nastaviti prema Foškićima i omogućiti stambeno širenje Pazina.

Moram spomenuti i nedostatak razvojne vizije za poduzetničku infrastrukturu, nismo imali niti jednu zonu u gradskom vlasništvu pa smo pokrenuli pripremu nove poduzetničke zone Pazinska III na gradskom zemljištu, što će smanjiti troškove opremanja zone.

Uz to, i gradske nekretnine su u izrazito lošem stanju, dugo se u njih nije ulagalo i sad je riječ o sredstvima koje Grad nema. Neke ćemo nekretnine prodati kako bi se spasile, a pokrenut je i proces izrade Stategije upravljanja imovinom te Registar nekretnina.

Koje projekte želite odraditi do kraja mandata?

Pored upravo navedenih stvari, u Pazinu bi se moglo dogoditi jako puno stvari vezanih za odgoj i obrazovanje. Spomenula sam projekt vrtića, tu je i projekt nadogradnje osnovne škole i projekt nadogradnje područne škole u Trvižu gdje se planira i vrtić. Županija i srednja škola pripremaju projekt nadogradnje srednje škole, a mi smo u GUP-u smo odredili i jedan prostor gdje bi u budućnosti mogla biti i strukovna škola. To je na dugom štapu, ali negdje se mora početi.

Cilj nam je i reaktivirati nekoliko zona u Gradu. Prvo, zonu Novi Pazin gdje najesen kreće gradnja trgovačkog centra, tu će biti i novi vrtić, te mogućnost širenja stambenog naselja. Tu su Buraj, Kaštel i dolina Pazinčice za što već ili postoje projekti ili se izrađuju ili kreću u izradu. Tu su i zone vojarne i autobusnog kolodvora, starog kina, Spomen doma i Donjeg vrtića, vrlo se aktivno promišlja, slažu koncepti kako bi se mogli izraditi projekti.

Imamo Nacionalni plan oporavka, ušli smo u ITU mehanizam, dolaze i strukturni fondovi, a bit će i privatnih ulagača. U ovom trenutku je najveća investicija investicija u pripremu projekata.

Bitna nam je i stanogradnja. Pazin nema stanova. U najavi je nekoliko privatnih inicijativa, a nama je sad najveći izazov zaokružiti željeni gradski model izgradnje društvenih stanova i stanova ili kuća za mlade obitelji jer ne bismo htjeli ulaziti u modele koji se podrazumijevaju, a često imaju upitnu učinkovitost u zadovoljenju društvenih potreba.

Pazin d.o.o kandidira desetak pripremljenih projekata energetskih obnova zgrada. Dakle, jasno nam je koliko je važno graditi komunalnu i društvenu infrastrukturu, no treba raditi i na društvenoj koheziji.

Ono što mi je od prvog dana bitno je da aktiviram cijelu zajednicu. Da se nitko ne osjeća isključen jer znam kakav je to osjećaj. Ako je ovo naš grad, onda se nećemo ‘kajlati’, nego ćemo svi u Pazinu civilizirano razgovarati i dogovarati se jer nam želimo dobro.

S ekipom koja radi u Gradu, gradskim ustanovama i tvrtkama postoji dobra komunikacija i čini mi se da svi gledamo za dobrobit Pazina. To je jako važno.

Želim u sljedeće tri godine raditi kao i dosad u ovih godinu dana – bez fige u džepu, pa onda što bude, bit će.

Ako osvojite drugi mandat, hoćete li ići i u treći?

Mislim da jedan mandat nije dovoljan za ostvariti svoje ciljeve, to će vam reći svatko tko je bio u izvršnoj vlasti. Da biste pokrenuli neke projekte, od ideje, imovinsko-pravnih odnosa, geodezije, projektiranja, troškovnika i izgradnje, za to su potrebne godine, no u osam godina možete pokrenuti i dovršiti hrpu projekata, a i mnoge pripremiti za dalje.

Po treći mandat? Ne vjerujem, ali sada je za to prerano. Možda će mi biti svega dosta. Ne znam što reći po pitanju ograničenja mandata. Nakon dva mandata se dogodi ta institucionalna socijalizacija, stvore se interne mreže, što je loše, ali s druge strane, gledam u neke gradove, svi smo mali, i kada se dogodi netko s vizijom i „šiba“ dobro, onda je stvarno glupo da uspješnu osobu možebitno zamijeni manje uspješna samo zbog forme..

U ovom trenutku imam osjećaj da smijem objaviti bilo što, na sva tri svoja portala. Ali, bilo što, da nema nitko iznad mene. Svjestan toga, svejedno vas moram pitati, kako bismo definirali neovisne medije? Možete li mi reći jedan neovisni medij u Hrvatskoj?

Svaki medij mora imati svog vlasnika. Poanta je da je vlasništvo transparentno, a ne da nagađamo tko je pravi vlasnik. Ako to nemate, ne možete biti ni medij u pravom smislu riječi jer medij zahtjeva povjerenje.

Drugo, urednička struktura mora biti odvojena od vlasničke. Odnosno, da vlasnički odnosi ne remete funkcioniranje redakcije.

Možete li mi dati jedan primjer gdje je to tako u Hrvatskoj?

To bi prije svega trebao biti HRT, javni medij, ali nije. Ne poznajem odnose u redakcijama i ne znam do koje se mjere vlasnici, politika i kapital miješaju u rad redakcija, ali mogu kao konzument prepoznavati određene odnose i namjere i birati koji ću medij tretirati kao medij povjerenja, ali naravno uvijek na oprezu.

Imamo jako mnogo kvalitetnih novinara i novinarki i u odnosu na mnoge druge sektore ili dijelove države i društva, ovaj je i prilično funkcionalan zbog njihovog rada u kojem se često izlažu opasnostima, a pri tome se od njega nikad neće obogatiti. To je posebna vrsta ljudi koja radi iznimno važan društveni posao i hvala im na tome.

S druge strane, tu je i vječito pitanje klijentelizma medija i politike. Ako vi prođete kroz Pazin i i argumentirano pohvalite ili kritički obradite neki segment, to je novinarstvo, ali ako ja vama platim da vi hvalite Pazin, onda vi više niste novinar, nego PR agencija, ali se predstavljate krivo – turate mi reklamni pamflet pod egidom novinarstva. To je užasno pogrešno, to nije novinarstvo i to nije dobro upravljanje.

Sa svim što govorite mogu se složiti, ali moje pitanje je – koliko toga ima u stvarnosti, recimo u Istri?

Ovako je kako sam opisala. Pozdravljam početak rada portala Istra24 koji je unio malo živosti na medijsku scenu.

Idemo na malo veselije teme, barem se nadam da ćete me ‘poklopiti’. Je li Pazin ‘sivi’ grad?

Djelomično se mogu složiti, ali on ima jednu posebnu dušu i tu je lijepo živjeti. Ljudi su naviknuti da nikad nije bilo dosta ‘šoldi’ i jako su entuzijastični pa puno rade zajednički na nečemu što je važno za njihovo naselje, zajednicu, grad…

Ono što ih pri tom motivira nije novac, nego to da naprave nešto dobro i da se zabave. Postoji jako mnogo socijalnih veza među ljudima, aktivnih pojedinaca i pojedinki, preko stotinu udruga, suradnji, mislim da smo najbogatiji grad u Istri po socijalnom kapitalu i građanskom angažmanu S dosta topline, želje i entuzijazma da se nešto napravi – s malo novaca radi se puno stvari. Ljudi se skupe, očiste ili urede neki dio prirode ili zajednički kutak, skupe se i dogovore neku manifestaciju ili bez problema pridruže zajedničkoj suradnji.

Ima naravno i gorčine i višegodišnjeg sagorijevanja, kao i uvijek u civilnom društvu, pa svi oni koji se godinama trude i volontiraju u bilo kojem segmentu poboljšanja društva, socijalne usluge ili grada, zaslužuju veliko poštovanje.

Grad je bio zamro, ali čini mi se da se i simbolički i stvarno budi, dobivamo jako mnogo prijedloga, najava, ideja, suradnji, imamo posjećene javne rasprave. Ljude zanima grad i stalo im je. To je naša najveća prednost.

Pročitajte još...