VELIKI INTERVJU | Edi Baša: “Albanija mi je bila pun pogodak, ne bih imao ništa protiv ostanka!”

Edi Baša je Pazinjanima dobro poznat. Godine 2003. registrira se za Pazinku, a s 15 godina odlazi u Pulu, odnosno Istru 1961. Tada tamo provodi četiri godine i onda odlazi na posudbu u Rovinj. Nije se dugo tamo zadržao, već godinu kasnije, 2014. potpisuje za porečki Jadran.

Tu kreće „preporod“ brzonogog majstora nogometne igre. Sjajne igre u Jadranu donijele su mu transfer u bosanskohercegovačkog velikana Željezničar, za koji je odigrao 15 utakmica, nakon čega ponovno preko Jadrana odlazi u Cibaliju gdje je prvotimac koji odlično igra u Drugoj i Prvoj HNL, a nakon toga je uslijedio odlazak u Široki Brijeg pa Novigrad.

Ponajbolji nogomet u karijeri igra u slovenskom Kopru (19 utakmica, deset golova), a onda odlazi u Makedoniju (Borec) pa u albanski Kukesi, gdje i sada igra. U minuloj sezoni odigrao je 36 utakmica, upisao deset golova i šest asistencija, a navijači ga obožavaju, što zbog sjajne igre, što zbog mirnog i skromnog ponašanja.

Na prvu, ispričao nam je malo o gradu (op.a. živi u Tirani): „Ima milijun stanovnika, ali nije raširen kao Zagreb, nego ‘nabijen’. Zgrada na zgradi, sve gusto i tijesno, a promet…To nisam nikad vidio, policajci u kružnom reguliraju promet, možda je najbolje to reći i sve je jasno. Vrlo loše voze“, počeo je Baša pa objasnio o uvjetima nogometnim u gradu.

„Napravljen je novi stadion, pet tisuća kapacitet, ali pravi nogometni, bez atletske staze. Predsjednik našeg kluba je gradonačelnik Kukesija, iako mi gotovo svi živimo u Tirani. Općenito, nogometna infrastruktura je sve bolja, nekoliko klubova je izgradilo trening kampove i stadione pa je situacija kudikamo bolja nego u Makedoniji.“

Tome u prilog govori i da se finale Konferencijske lige ove godine igralo u Tirani, a o kvalitete lige kaže: „Opet, neusporedivo s Makedonijom. Jednostavno, tehnički kvalitetniji igrači, ali i moramo se vratiti na infrastrukturu. Travnjaci su bolji, samim time i igra.“

Ugovor ima još jednu godinu, a o ostanku u Albaniji kaže: „Ne bih imao ništa protiv. Da se ne lažemo, ponuda ima, i to s Bliskog istoka, ali za mene ovo ljeto treba platiti odštetu pa je pitanje što može biti. No, ne smijem se žaliti, u Kukesiju mi je zaista dobro.“

Objašnjava nam kako je najdraži pogodak zabio protiv Dinama iz Tirane, u posljednjim minutama za pobjedu, a gol je proglašen i za najljepšeg u kolu, a o navijačima kaže: „Stereotipi su pogrešni. Nemam nikakve neugodne anegdote, štoviše, imali smo niz bez pobjeda, a poruke na društvenim mrežama ne staju – javljaju se navijači i šalju poruke podrške. Stvarno lijepo. Nisam baš navikao, u Tirani nas navijači prepoznaju i od drugih klubova, dok gledam utakmicu drugih momčadi. Sve pohvale imam za kulturu navijača u Albaniji.“

Morali smo ga pitati i o Pazinki, dok sjedimo u CB Clubu, sve nam je na dlanu, teren, tribine, vraćaju se uspomene: „Naravno da pratim, drago mi je kad god je video prijenos na internetu, s guštom pogledam. Zadnji sam put, mislim, gledao utakmicu Pazinke i Jadrana, moja bivša dva kluba.“

Trener mu je dosad bio Talijan Diego Longo, koji je dugo bio prvi pomoćnik Lucescua, a kaže kako puno polaže pažnje taktici i video analizi. „Imao sam predrasude prema albanskoj ligi, a sada vidim kako se više trči nego u nekim drugim, a moram reći i kako je agresivnija od primjerice makedonske ili hrvatske. Albanija je za mlade igrače idealna. Ja bih i doveo neke igrače iz Istre za koje sam siguran da mogu odoljeti zahtjevima te lige, ali treba riskirati. Ja sam puno riskirao u svojoj karijeri. Recimo, u Novigrad bolje da nisam išao, tako sada razmišljam, kao da sam izgubio pola godine u naponu snage. Ali, nekad čovjek pogodi, nekad ne. Albanija je za mene bila pun pogodak“, na kraju je rekao Baša.

Pročitajte još...