Na portalu Lupiga naš suradnik Anton Finderle objavio je tekst vezan uz film koji tematizira abortus. Tekst prenosimo uz dozvolu portala Lupiga.
Prošli smo tjedan iskoristili za posjetu Kinu Katarina, pulskom gerilskom pop-up Kinu Katarina koje je dobilo ime po održavanjima filmskih projekcija u napuštenim zgradama na otoku Sveta Katarina u Pulskom zaljevu, po kojemu je i dobio ime.
Bili smo na filmu koji tematizira abortus, te na prezentaciji knjige “Događaj” Annie Ernaux o kojoj su nakon pozdravnog govora Marte Baradić, najprije govorili Ana Lovreković, članica feminističkog kolektiva FAKTIV i Platforme za reproduktivnu pravdu, sociologinja Dora Levačić iz uredništva portala Bilten koja se bavi feminizmom i radničkim pravima te prevoditeljica Milena Ostojić.
Za lokaciju koja je određena za kino projekciju i prezentaciju knjige odabrana je jedna vrlo intimna, no zapuštena, lokacija, u unutarnjem dvorištu pulske stomatologije, simbolički – bivšeg rodilišta. Koliko je tema aktualna pokazao nam je nedavni slučaj Mirele Čavajde, pa je ova lijepa zakrivena austrougarska terasa bila prepuna zainteresiranih.
Autobiografski roman francuske spisateljice Annie Ernaux, doživio je svoj hrvatski prijevod upravo objavljen u Booksinoj i Maminoj biblioteci “Prijatelji”, a lanjske godine po njemu snimljen film Audrey Diwan, koji je među ostalim a pobijedio na Venecijskom filmskom festivalu. Prije toga je prikazan filmić „AB“, redateljice Ljubice Janković Lazarić iz 1977. godine. Film prati mladu Zagrepčanku koja se odlučila na pobačaj, od razgovora s majkom i liječnicom, do zahvata u bolnici, gdje dijeli sudbinu i drugih žena.
U vrlo sadržajnom okruglom stolu Lovreković se je pozvala na terensko istraživanje Nade Sremac u djelu „Nismo mi krive“ opisuje kako su mlade Slavonke nekada obavljale same koristeći pletaće igle, grančice drveta, guščja pera i drugo. Kako bi zahvat obavljale same , tako je smrtni ishod od sepse bio redovita pojava. Nadovezala se je kako restriktivni zakoni u brojnim takvim zemljama ponavljaju ovaj obrazac koji u 98 posto završava smrtnim ishodom, a u državama europske unije poput Malte ili Poljske odlascima u druge zemlje.
Lovreković je istaknula kako je pobačaj pravo, i to političko pravo, koje mora biti svima dostupno. Iznosi brojne primjere u Hrvatskoj u kojima to nije tako, s obzirom da je u fokusu fetus, a ne žena, te umjesto da se govori o širim socijalnim pravima, ženu se na taj način okreće protiv njenog „ploda“.
Ostojić se je nadovezala kako je u Jugoslaviji pobačaj ušao u Ustav 1974. godine, dok je u Francuskoj legaliziran tek 1975. godine, odnosno 12 godina nakon događaja iz filma odnosno romana „Događaj“ koji je objavljen 2000. godine u kojem autorica opisuje vlastito iskustvo ilegalnog pobačaja. – Abortus je postala središnja moralna i moralizatorska tema. Povezala je to s klasnom borbom, s obzirom da u državi ne postoji stambena politika, ogroman je broj ugovora kojim se potiče nesigurnost i prekarnost rada te zaključuje kako, ukoliko pobačaj ne postane besplatan i dostupan, tada postaje opcija za određeni broj žena – u pravilu bogatije.
O tome kakav je bio film govori i činjenica da je nekoliko gledatelja i gledateljica napustilo samu projekciju, a na završetku je morala intervenirati i pulska Hitna pomoć, s obzirom da je jednoj gledateljici pozlilo. Dojam filma je težak i mučan, i većina je ljudi ili zatvarala oči i skretala pogled nad eksplicitnim scenama vršenja pobačaja iglama. Film je uznemiravajući, no s druge strane tako potreban trenutnom društvu koje ponovno relativizira nekoć stečeno pravo žena.
Film prati mladu djevojku Anne koja zatrudni, i iako je izvrsna studentica, popušta u učenju, zapinje u neželjenoj trudnoći. Nakon toga, pokušava doći do kontakta osoba koje vrše abortuse, no zapinje u toj borbi – od prijateljica koje je osuđuju pa do doktora. Na spomen riječi abortus svi zanijeme, to je vrhunski tabu francuskog društva 60-tih. Anne u svojoj borbi ostaje sama, a priča prati tijek osamljivanja i napuštanja najbližih, s time da naravno roditeljima nije rekla niti riječ o tome.
Iako nam se pričinjava, zorni slučaj Mirele Čavajde, konzervativna revolucija i sveopća retradicionalizacija hrvatskog društva, čine ovaj težak i napet film, vrlo aktualnim i suvremenim – stoji u tekstu portala Lupiga.
