Predsjednik Kluba zastupnika IDS-a Emil Daus, danas je u Saboru sudjelovao u raspravi o Zakonu o hrani te pozdravio to što je Zakon u saborskoj proceduri jer je to važna tema u širem društvenom smislu. U ime IDS-a dao je konkretne prijedloge kako bi se Zakon i unaprijedio do drugog čitanja u Saboru, odnosno samog izglasavanja.
Smatra da je najbitnije uspostaviti kvalitetnu kontrolu proizvoda na tržištu jer se svi možemo složiti da se danas na tržištu pojavljuju svakakvi proizvodi upitne kvalitete, a koji se predstavljaju kao kvalitetni. U ime IDS-a predložio je dva rješenja i to kao prvo – dodatno ojačati Inspektorat, stimulirati inspektore većim plaćama, čime bi dobili njihovu veću neovisnost, ali i veći broj inspektora.
“Znamo da je proračun uvijek problem, ali princip osiguranja sredstava, a da se dodatno ne opterećuje državni proračun može biti isti kao što već dvije godine pričamo, npr. kod građevinske inspekcije, odnosno bespravne gradnje, a to je jedna vrsta Fonda koji se puni zapravo iz naplate kazni”, kazao je Daus te dodao da bi stimulirani i neovisni inspektori riješili dobar dio problema. Kao drugo rješenje predložio je prevenciju zlouporabe i stvaranja sigurnosti kod krajnjeg kupca, da je siguran u to što kupuje, kao i podršku proizvođaču koji se istinski trudi i radi vrhunske proizvode.
“Mislim da je dobar smjer kojim bi trebali ići onaj koji je najavio IDS-ov EU zastupnik Valter Flego i uputio Europskoj komisiji, a to je uvođenje oznake PREMIUM za visokokvalitetne proizvode na tržištu EU jer trenutna regulativa definira proizvode najviše kvalitete kroz oznaku zemljopisnog podrijetla, ali to ne štiti dovoljno ni proizvođače, a ni potrošače kada pričamo o najkvalitetnijim proizvodima”, naglasio je Daus i objasnio da je zapravo oznaka zemljopisnog podrijetla samo naziv zemljopisnog područja koji ukazuje na to da proizvod potječe iz nekog područja i da posjeduje određena svojstva i kvalitete koji se pripisuju tom podrijetlu, što je odlično, ali ne i dovoljno i upravo zato potrebna je oznaka PREMIUM za najbolje i najkvalitetnije proizvode.
Smatra da bi najbolja pomoć države bila da se sufinancira ili čak financira uvođenje takve oznake, uz strogu kontrolu stručnjaka, kako se opet ne bi dogodio poremećaj na tržištu. Stava je kako bi tako potrošači bili sigurniji u to što kupuju, prvenstveno kada žele izdvojiti više novaca za kvalitetniji proizvod, ali i proizvođači koji za proizvodnju vrhunskih proizvoda imaju mnogo više ulaganja i troškova, a mnogo puta ih se ne prepoznaje kao najkvalitetnije.
