Vrijeme je za novi Retrovizor, već kasnim. A tjedan iza nas bio je prožet mnogim zanimljivim događajima. Možda je ružno reći zanimljivim, jer je među njima i jedan tužan, odlazak Miroslava Ćire Blaževića.
Šmek. Ne postoji bolja riječ koja je opisivala tog vječnog mladića, a koji je za svakog imao baš onu riječ kojoj se ovaj nadao. Kada bi barem bilo više takvih ljudi. Ali, teško. A, izgubili smo i onog jednog jedinog.
To je Hrvatsku prošlog tjedna rastužilo, a onda je pažnja prešla na Doru. Kada je u pitanju glazba, tu sam otprilike kao Marin Miletić s politikom – ne razumijem se baš, ali često uživam u njoj.
Međutim, ovaj nastup LET-a 3 iste večeri kad je Aco Pejović dupkom napunio zagrebačku Arenu, morate priznati, ima nekakav simbolični odjek. Kao da je netko gore, „na drugom katu“, i beskrajno se zabavlja s Hrvatima.
U nedostatku svojih riječi, iskoristiti ću riječi pjesme „Sve je isto, samo njega nema“ izvjesne Tijane Dapčević koja kaže:
„A našu lipu svaki dan,
za Evropu udaju,
A na svakoj žurci, ka da smo Turci
Ajme, narodnjaci furaju“
Mi bi se „udavali“ na Eurosong, ali srce vuče južnom, ili točnije, jugoistočnom kraju. Osobno, ništa protiv ni LET 3 ni Ace Pejovića ni Tijane Dapčević, svatko neka sluša ono što voli, samo daj – nemojmo se pretvarati i sramiti.
Kada je riječ o pretvaranju i valjda, štićenju nacionalnih interesa, dolazimo i do „slučaja česme“. Kolega je objavio fotografiju na kojoj je nešto nalik „špini“, ali to nije, te je napisao „zaleđena česma“.
Borci za nacionalne lingvističke interese, samo mirno. Česma je prema definiciji Hrvatske (!) enciklopedije, leksikografski zavod Miroslava Krleže iz 2021. godine – arhitektonski oblikovan objekt uporabne funkcije u koji pritječe voda – ili, ono što je bilo na fotografiji.
