U svakom uređenom društvu mnogo se ulaže u kvalitetu i izvrsnost kao temelje napretka tog društva. U svakoj razvijenoj zemlji mnogo se ulaže u razvoj prometne infrastrukture kao temelja razvoja gospodarstva.
Razvoj gospodarstva i društveni napredak ne ovise, naravno, samo o kvaliteti, izvrsnosti i prometnoj infrastrukturi. Ali, bez toga nema niti razvitka niti napretka. Postoji jedno prekrasno društvo, s nevjerojatno velikim brojem genijalaca na tako malom prostoru koji produciraju kvalitetu i izvrsnost. Ali, što im to znači kada njihovi prsti nisu najbrži?
Postoji i jedna prekrasna zemlja s nevjerojatnim geostrateškim položajem, idealnim za prometno čvorište koje željeznicom povezuje Mediteran sa sjeverom i istokom Europe. Ali, što njoj to znači kada njeni vlakovi nisu najbrži?
Fenomen najbržeg prsta, kao kriterija odabira raznih EU projekata koji imaju za cilj pospješiti krvnu sliku hrvatskog gospodarstva te komunalne i društvene infrastrukture, je najbolji pokazatelj koliko smo još daleko od uređenog društva. Kriterij po kojem se, umjesto kvalitete projekata važnih za razvoj hrvatskog gospodarstva, europska sredstva dodjeljuju onim subjektima koji se prvi prijave na natječaj putem internet aplikacije po modelu „najbrži prst“ ne može biti kriterij uređenog društva.
I nakon mnogih reakcija potencijalnih korisnika i same struke, kao i saborske oporbe, nedavno saznajem da je novi ministar gospodarstva odlučio poništiti posljednji milijunski natječaj za bespovratne potpore za novoosnovana poduzeća, koji je trebao ići po modelu “najbrži prst”. Izjavio je kako je važno da svi predani projekti budu evaluirani i da svi dobiju priliku za dobivanje sredstava. Napokon!
Zlobnici će reći kako je to sigurno rezultat nečijeg najsporijeg prsta na semaforu, ali mislim da ću ipak gledati pozitivno i pozdraviti ovu odluku. Nadam se samo da će od sada pa ubuduće „najbrži prst“ ostati samo u popularnom kvizu.
Da 2022. godine najbrža vožnja od Zagreba do Pule traje gotovo 9 sati, a ako nisi koncentriran dok kupuješ kartu može te zadesiti i ona najsporija koja traje gotovo 23 sata, je neprihvatljivo.
Kao što je neprihvatljiva nedovoljna iskorištenost prirodnog fenomena riječke luke, s dubokim gazom, uvučenim kopnom i prirodnom zaštitom od vremenskih nepogoda, na koju se mora nadovezati moderna i brza željeznica, kao najjeftiniji oblik transporta na kopnu.
Dio riječke luke je i luka Bršica, na istočnoj istarskoj obali, koja već više od 10 godina nije povezana prugom do Lupoglava zbog odrona na jednom njenom dijelu. Kažu da se taj dio naziva sada pijana pruga. Mislim da još nekome nedostaje trezvenosti, a ne samo pruzi.
Dovoljno je samo pogledati što su naši susjedi uspjeli učiniti s lukom Kopar i njenom prometnom povezanošću sa zaleđem.
A istarska pruga, kako zajedno nazivam i dionicu od Buzeta do Pule i onu od Lupoglava do luke Bršica, je posebna priča. O njoj sam odmah nakon mog dolaska u Hrvatski sabor, prilikom rasprave o Zakonu o željeznici, naglasio kako ne postoji u niti jednom strateškom dokumentu RH koji se odnosi na željeznicu, što je najbolji pokazatelj koliko se o njoj razmišlja.
Nitko ne traži probijanje željezničkog tunela kroz Učku. Ionako se više ne može pronaći kamen temeljac kojeg je pred gotovo trideset godina položio prvi hrvatski predsjednik. Traži se moderna, konkurentna i efikasna pruga po načelu vlastite održivosti.
Pruga koja može služiti prijevozu tereta iz luke Bršica, kao i ostalih poslovnih zona na relaciji između Pule i Buzeta i koja može svojom brzinom i sigurnošću konkurirati u prijevozu putnika po Istri, ali i do Istre, kao poslovnog ili turističkog odredišta.
Danas smo svi dio Europske Unije, a nadam se uskoro i u schengenskom prostoru. No, da bi kvalitetno i u potpunosti bili prometno povezani s ostatkom Europe, potrebna nam je moderna pruga povezana na slovenske željeznice te time i na cijelu europsku željezničku mrežu. Tada ćemo u nekoliko sati biti u većini europskih gradova, ne samo u Zagrebu.
To isto vrijedi i za cestovni promet, odnosno produžetak autoceste od Umaga do spoja na slovenske autoceste. Samo tako ćemo moći ostati konkurentni s okruženjem.
Podrazumijeva se da nam kvalitetnija prometna povezanost Istre s ostatkom Europe mora biti nacionalni strateški cilj te da nam se kroz EU fondove pruža velika prilika da taj cilj realiziramo.
Ali nikako ne po modelu najbržeg prsta. Eventualno najbržeg vlaka.
