FOTOGALERIJA: KaLibar Bestival – mjesto na kojem kojem se je slavila dobra književnost uz pregršt programa

Facebook
Twitter
LinkedIn
Na jubilarnom KaLibar Bestivalu gostovao je jedan od najutjecajnih književnika na području bivše Jugoslavije - Goran Vojnović (foto: Jakov Finderle)

Jubilarni deseti bestiVal KaLibar, kako su ga prije dobrih 11 godina krstili Želimir Periš i Kruno Lokotar, nakon šest godina književnog buđenja u Zadru, tri u Varaždinu i godine pauze, zahvaljujući razumijevanju i prepoznavanju organizatora Pučkog otvorenog učilišta, uz potporu Ministarstva kulture i medija i Grada Pazina, održao se u Pazinu, u Spomen domu, od 19 do 22. travnja.

Inovativno, za zagrijavanje je prvi dan održan književni kviz koji je sastavio Davor Šišović, a sedam je ekipa u zabavnom dijelu upoznalo se s pazinskom, istarskom i hrvatskom književnom baštinom u Gradskoj kavani. Drugi dan je počeo u Centru za mlade Alarm radionicom tijekom koje se u tili čas moglo naučiti kako napraviti odličan GIF. Za kvalitetu jamči intermedijalna umjetnica i književnica, profesorica i dobitnica nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama za godinu 2022., Tamara Bilankov.

BestiVal se potom trajno preselio (ne računajući dobro posjećene književne radionice koja su iduća dva dana u Alarmu održali Enver Krivac i Želimir Periš) u Spomen dom gdje je otvoren uz izložbu nokturalno, bajkovitih i motivski obilnih slika Sare Gortan, umjetnice iz ćićarijskog sela Brgudca, koje su nadalje činile kulisu zbivanja.

Počeo je književni dio, kako je i red, odavanjem priznanja onima koji su nas formirali, nedavno preminuloj Dubravki Ugrešić, o kojoj su govorili njezin student i suradnik Đorđe Matić, odnedavno Porečan, i Eme Simčić koja u Oslu sprema doktorat na temu postjugoslavenske književnosti čija je važna osovina tek smrću u hrvatsku književnost kanonizirana autorica, što bi bio tužan zaključak. Potom su jedna drugu predstavile dobitnice nagrade Post scriptum, Tamara Bilankov i Vanda Petanjek, dok se Kruno Lokotar trudio biti nepokretni pokretač.

Mladen Blažević je u razgovoru s Đorđem Matićem predstavio njegov roman „Niotkuda s ljubavlju“, a nakon nadahnutog čitanja početnog ulomka, koje je otkrilo njegove pjesničke korijene, Matić je dobio dug i zaslužen aplauz.

Mladen Blažević i Đorđe Matić (foto: Jakov Finderle)

U petak, treći dan, se krenulo otkrivanjem dobro čuvane tajne, predstavljanjem odnedavno Pazinca, velikog novozelandskog pjesnika živopisne biografije, Davida Howarda uz nježnu dirigentsku palicu Jane Prević Finderle. Pazinci su, pomalo u čudu, pozdravili svog sugrađana koji je profesorski briljirao.

Brz i duhovit Enver Krivac predstavio je roman „Mirovanje“ britke Dunje Matić koja je i sama, kaže, ostala začuđena tako dobrom recepcijom, koja se i dalje razvija i bogati.

Lokotar je imao lagan posao, jer Želimir Periš je romanom „Mladenka kostonoga“, koja se dijelom odvija baš u pazinskom kaštelu zahvaljujući njegovom svojedobnom boravku u Kući za pisce – Hiži od besid, ispisao konsenzualno remek-djelo, a nova knjiga, zbirka priča „Gracija od čempresa“ kao da je nastala iz sličnog zanosa i grumena.

Zadnji dan je Đurđica Čilić predstavila svoju zbirku priča, ili možda labavi roman „Novi kraj“ i uobičajeno impresionirala šarmom, prodornošću, a po njenom autoironičnom iskazu i frizurom, jer ako ništa, barem će ostati zapamćena kao ona s lijepom frizurom.

Drugi međunarodni bio je Goran Vojnović koji je predstavio roman „Đorđić se vraća“, nastavak slavnog „Čefuri raus“, deset godina poslije, kada je sve drugačije, samo je Đorđić nakon deset godina prisilne emigracije u Bosnu i također bijegom motiviranog povratka u Fužine, ostao hodajuća nevolja.

Programi su bili dobro posjećeni (foto: Jakov Finderle)

Za veličanstven završetak četverodnevnog druženja pobrinula se Ane Paška svojim koncartom, i to je baš dobar opis njezina autorskog nastupa koji izmiče žanrovima jer kombinira performance, koncert, storytelling… Ane nas je podsjetila da je glas najsavršeniji instrument, a usput izmijenila, redom: harmoniku, pa malo udarala po cajonu, pa ga kombinirala s klavijaturama, pa onda završila uz gitaru i publiku koja je s njom disala i pjevala.

Osebujna Ane Paška (foto: Jakov Finderle)

Dodatnu čar festivalu dao je parkirani Bookmobil umaške književnice i putopiskinje Maje Klarić ispred Spomen doma.
Za kraj, posljednja je manifestacija bila vrlo inovativna i simpatična, Gradska knjižnica Pazin za Noć je knjige organizirala happy hour, pa su pazinski čitatelji mogli dočekati ponoć u njoj.

Red novootkrivenih autora, red afirmiranih, podrška publike i entuzijazam organizatora osigurali su ovaj značajni književni događaj, te vratili Pazin na književnu mapu. Ne zaboravimo da je geografski položaj Pazina idealan da se u njega slije još više Istre. Što će se uskoro početi događati tijekom KaLibra, nastavi li bestiVal pazinsko izdanje kako ju je započeo.

Pročitajte još...
Posjetite Dan otvorenih vrata policije u Pazinu!

Policijska uprava istarska ponovno počinje s održavanjem Dana otvorenih vrata pa će se tako ovog četvrtka, 18. travnja, policijski službenici…