Završen je još jedan mural u Pazinu, mlade umjetnice, studentice kiparstva, Ružice Segarić. U organizaciji Društva likovnih stvaratelja Pazin, uz financijsku potporu Grad Pazin i Turistička zajednica središnje Istre.
Projekt Umjetnost uLice ove se godine održava po prvi puta pod tim nazivom i svojevrsni je nastavak prošlogodišnjeg projekta Art Rezidencija koji za cilj ima ugostiti grafiti umjetnike, kako bi oslikali zapuštene pazinske fasade.
Ovo je sedmi po redu mural u nizu, kojim se mijenja osivjeli izgled pazinskog gradskog središta.
Evo što je povjesničar umjetnosti Ivan Topolovčan napisao muralu:
“Mural pod nazivom „Metamorfoza bubamare“ obuhvaća tri zidne plohe međusobno povezane monokromnom plavom pozadinom i motivom transformativnih bubamara. Radi se o dvama prikazima cvijeta i jednog uvećanog kadra bubamare na latici. Svojim muralima i slikama, autorica kroz anatomiju životinja istražuje svoju podsvijest i maštu. U procesu nastajanja, Segarić sakuplja fotografije flore i faune urbanih prostora koje potom obrađuje kao skicu za mural.
Središnja zidna ploha prikazuje ružu na vrhuncu svog cvjetanja, gdje plahost latica simbolizira lakoću i jednostavnost življenja, kontrastirajući dinamičnom načinu života urbanog okruženja. Drugi prikaz cvijeta sadrži igrače kockice čije točkice asociraju na one bubamarine, s kojom ih povezuje i simbolika sreće. Zidna ploha s uvećanim kadrom bubamare koja štiti cvijet transparentnim oklopom, istovremeno predstavlja krhkost i snagu prirode. Trodjelnost kompozicije murala potiče promatrača na pokret, podsjećajući na ciklus života i transformaciju.”
Ružica Segarić, mlada muralistica koja je slikarskim pristupom i kombiniranom tehnikom akrilnih boja + aerosola (spreja) ostavila trag po Zadru, Varaždinu, Rijeci, Zagrebu, Splitu, Osijeku i Čakovcu. Sada i u Pazinu. Studentica je kiparstva na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Uz oslikavanje zidova posvećena je približavanju modernih, urbanih, slikarskih tehnika mlađim generacijama kroz radionice i suradnje sa odgojno-obrazovnim ustanovama.
Njen je rad koji je trajao zbog vremena više dana, izazvao popriličnu pažnju stanara nebodera, koji su joj donosili kavu i kolače, a brojni su se prolaznici zaustavljali interesirajući se u što se pretvara derutna trafostanica, pa čak i obližnji polupodzemni spremnik za smeće.
Zatražili smo je dodatno objašnjenje o tehnici aerosola, pa nam je rekla:
– Tehnika slikanja sa aerosolom privukla me kao nešto urbano i neakademizirano. Mogućnost spreja da brzo prekrije velike površine kao i svojstvo praškasnosti koje stvara nježne prijelaze svijetla i sjene, ono su što me zadržalo u usavršavanju ove tehnike.
