Iz Muzeja grada Pazina spremajući se za izložbu “Pazin – grad punka” koja će svjetlo dana ugledati u listopadu ove godine nisu se ni u snu nadali ovako velikom odazivu, pogotovo prve i druge generacije punkera koji su podijelili neke vrlo interesantne informacije. No, pozivaju punkere mlađih generacija da im se jave. “Možete se zvati svojim imenom, možete si osmisliti neki nadimak, pseudonim pod kojim ćemo vas intervjuirati, … kako vama odgovara.”, poručuju.
Od zanimljivijih informacija jeste li znali da su 1995. godine čuveni festival Art & Music u jakoj konkurenciji osvojili pazinski punk band Vokal u gipsu?
Art&Music festival je od svog prvog izdanja 1993. promovirao multikulturalnu, kozmopolitsku ideju Istre i Hrvatske kao prostora dodira različitih tradicija, kultura i civilizacijskih nasljeđa. Činjenica da je to radio na multimedijalnoj platformi, u kodovima popularne kulture, prvenstveno stripa i glazbe, njegovu je programsku misiju činilo još važnijom.
U ratnom kontekstu devedesetih Art&Music bio je jedan od rijetkih istaknutih kontrapunkta dominantnoj ideji zatvorene, ceremonijalne i ‘ognjištarske’ kulture koja je agresivno promovirana. Vrijedi podsjetiti da je upravo Art&Music godinama bio jedina manifestacija festivalskog tipa koja se bavila nezavisnom kulturom i glazbom u Hrvatskoj, sustavno predstavljala i promovirala mlada, neafirmirana imena glazbene scene, održavala komunikacijske kanale između scena zemalja nastalih iz bivše Jugoslavije, ne zanemarujući pritom ni edukacijske programe i pedagoški rad s mladima.
Tijekom ratnih i poratnih godina festival je odigrao ključnu ulogu ne samo na kulturnom planu, nego i turističkom, prerastavši već u prvih nekoliko izdanja lokalne okvire i pretvorivši Pulu u atraktivnu destinaciju za rock i festivalski turizam, na svoj način najavivši današnje korporativne fenomene. Ciljevi festivala vrlo brzo su ispunjeni u cijelosti: postao je regionalni brand za promoviranje nove glazbe i pop kulture, afirmirao niz izvođača koja su poslije pobjede na Art&Musicu postigla zavidne karijere (Bambi Molesters, Stampedo, DIK 0’BRAZ, En Face…), osigurao povjerenje inozemnih partnera i iz godine u godinu u revijalni dio programa privlačio sve atraktivnija imena svjetske scene (Dead Moon, Pleasure Fuckers…).
No, umjesto osvježavanja koncepta i postavljanja novih ciljeva, uslijedila je stagnacija i prekid kontinuiteta. Festival se nije održavao četiri godine, da bi se vratio 2006. s još jačim fokusom na novu, uzbudljivu glazbu iz Hrvatske i okolnih zemalja. Festival je posljednji put održan 2013. godine.
Intervju koji su Vokalovci dali Aleksandru Dragašu možete pročitati niže.
Fotografija istaknute slike: Alberto Lola Horvat.