Staza Sv. Silvestra je duga 14.9 kilometara, a vodi iz Boruta preko Starog Draguća do Draguća, a onda se kružno vraćate u Borut. Procijenjeno vrijeme pješačenja je, nominalno, dva i pol sata, ali ako tu dodamo fantastične fotografije koje ćete napraviti za sunčanog dana i stanke za vodu, možemo staviti i tri sata.
Nakon što se sa željezničke stanice u Borutu otputite istočno po asfaltu te prođete nekoliko bučnih, ali prijateljski nastrojenih pasa u selu, na naredna dva raskrižja potrebno je skrenuti lijevo te cijelim putem pratiti markaciju, koja može biti i zbunjujuća, zbog toga što ih ima više – tu se račva više puteva. No, danas bez mobitela ne idete nigdje, pa nemojte ni u šumu, a OVDJE ćete pronaći cijelu rutu staze.
Nakon ponovnog dolaska na asfalt, taman pred selo Grdinići, s desne strane će vam biti Rumpejak, vrh nadmorske visine 442 metra, ali ćete vi samo proći ispod, taman nakon što vidite skretanje za mjesto koje nažalost više nema „žive duše“, barem kako smo čuli – Poljanice Iveči.
Kilometar nakon sela Grdinići gdje ponovno morate srdačno pozdraviti nekoliko životinja, vrijeme je za prvo skretanje desno i posljednji kilometar do Starog Draguća, vrha visoko 503 metra nadmorske visine gdje se i nalazi crkvica Sv. Silvestra, nažalost, do temelja porušena.
Slijedi spuštanje prema Draguću i uživanje u najboljem što taj istarski dragulj pruža – mir i nevjerojatni pogled – naravno, kad nema magle. Ostaje žal što od dva ugostiteljska objekta, zimi ne radi nijedan. Ili bar nije radio početkom siječnja.
Međutim, uličice Draguća imaju posebnu draž i kad su puste. Povratak natrag u Borut nudi novu plejadu neopisivih pogleda od kojih zastaje dah. Stari Draguć najviši je vrh središnje Istre i shvatljivo kako je na tom lokalitetu pogled nešto što se ne može opisati ovako banalno.
Sa što manje riječi nemamo što drugo poručiti nego – „hote“! I za kraj, moramo ostaviti ‘fotkicu’ tri prijateljice koje smo sreli na povratku.
