Emil Daus: „Ponosan sam i na to što je moj stalni pritisak na temu problema željeznice u Istri urodio plodom – Istri je potrebna moderna pruga“

Facebook
Twitter
LinkedIn

Da se ne lažemo, od svih političara s kojima surađujemo, s Emilom Dausom nam je najlakše odraditi intervju. Cerovlje je obojici na manje od desetak kilometara, a jutarnja kava rutina koja je sastavni dio dana.

Ovog puta je i kiša pomogla, pa se apsolutno ništa „vani“ nije moglo raditi, a povod smo imali – objava IDS-a lista za parlamentarne izbore.

Kampanja živi na principima apsolutne novinarske slobode pa tako i kolumnisti nemaju „rokove“ i znate i sami da nisam nijednom postavio pitanje „zašto nema kolumne“, ali sada koristim priliku – zašto već dosta vremena nema nove kolumne „Saborski diškorši“ na našem portalu?

Kako sam imao namjeru kandidirati se na stranačka tijela za još jedan mandat u Hrvatskom saboru, a nisam želio da kolumna postane predizborna, odlučio sam pričekati neko vrijeme s pisanjem kolumne, dok ne budem znao kada će se održati parlamentarni izbori.

Drago mi je što sam ispravno procijenio kako će izbori biti na proljeće.

Kad ste već spomenuli kandidaturu, vidjeli smo poredak na listi IDS-ovih kandidatkinja i kandidata za Hrvatski sabor. Mnoge je iznenadilo da ste tek na 6. mjestu, s obzirom na to da ste najaktivniji i vjerojatno najviše prepoznatljiv IDS-ov saborski zastupnik u posljednjih desetak godina. Kako to komentirate?

Istina je da je bilo dosta poziva i poruka, kao i neposrednih razgovora nakon što je ta informacija izašla u javnost. Mnoge je to iznenadilo, ali ono što moram reći je da sam uvijek poštivao odluke stranačkih tijela, i kada sam se više i kada manje slagao s istima.

Svima na listi nam je cilj da ostvarimo što bolji rezultat u našoj izbornoj jedinici, kako bi i dalje Istra i Kvarner imali u Saboru predstavnike koji zastupaju interesa građana s tog područja.

S druge strane, ne treba zaboraviti kako je posljednjih godina građanima omogućeno da mogu glasati i preferencijalno za kandidata kojeg smatraju najboljim po njihovom izboru.

Vjerujem da imam još mnogo toga za reći i učiniti kroz parlamentarni rad i svakako ću pokušati zatražiti povjerenje građana da mi svojim preferencijalnim glasom omoguće biti njihov glas u Hrvatskom saboru.

“Mislim da ima malo i simbolike u tom broju šest”

Mislite da je to moguće sa šeste pozicije?

Mislim da je to moguće sa bilo koje poziciji. Zapravo, mislim da ima malo i simbolike u tom broju šest.

Kada sam bio klinac, igrao sam nogomet u NK Pazinki i simpatizirao od malena Real i Milan. Iako nisam u životu imao idole pa ni nogometne, što je možda malo neuobičajeno, ali takav sam, divio sam se onim igračima koji nisu bili najveće napadačke zvijezde, ali su bili timski igrači i uspjeh njihovih tadašnjih momčadi vjerojatno bez njih ne bi bio moguć.

U Milanu je to bio Franco Baresi, a nešto kasnije u Realu Fernando Redondo i obojica su nosili dresove s brojem šest. Od malena sam čvrsto hodao po zemlji i odmah znao da nikada neću biti ni miljama blizu Baresija i Redonda, ali ono što nisam znao je da ću jednog dana u svom timu nositi broj šest.

Pa, ako je već moralo tako biti da nisam pri samom vrhu IDS-ove liste, onda mi je drago da „nosim dres“ baš s brojem 6.

Na našoj je generaciji stvoriti sve preduvjete, ne misleći pritom samo na infrastrukturu, kako bi nam igrališta bila puna djece

Pomalo sebično ću iskoristiti priliku da ste se dotakli sporta. Na prvoj Večeri IstraSporta sam rekao kako ste vjerojatno jedini istarski političar koji je u Saboru govorio o sportu – prilikom rasprave o Zakonu o sportu.

Smatrao sam to svojom dužnošću i obavezom. Ne samo zbog toga što je sport obilježio moje djetinjstvo i mladost, već zato što smatram da nema kvalitetnog sustavnog pristupa sportu, nego sve najčešće počiva na entuzijazmu pojedinaca i eventualnoj senzibilnosti ostalih pojedinaca koji o tome odlučuju s pozicije moći.

Kako lokalno, tako i nacionalno. Zbog toga sam i predložio nekoliko konkretnih prijedloga, poput poreznih olakšica za sportske klubove prilikom nabavke opreme, prvenstveno za mlađe kategorije, kao i olakšice za one koji doniraju sport.

Iako su učinjeni neki koraci prema naprijed, smatram kako je ostalo još mnogo prostora za poboljšati ulaganja u sport, prvenstveno u rad s mladima. Danas mladi, možda više nego ikad, trebaju redovite tjelesne aktivnosti.

Nevezano da li se sportom misle baviti rekreativno ili profesionalno. Na našoj je generaciji stvoriti sve preduvjete, ne misleći pritom samo na infrastrukturu, kako bi nam igrališta bila puna djece. Kao što su oni prije nas to omogućili nama, po tadašnjim standardima naravno.

U čemu vidite razlog toliko malo spominjanja sporta u političkim razgovorima, a kada znamo koliko se ljudi bavi sportom i rekreacijom?

Svaka sustavna reforma, a sportu je baš to potrebno, iziskuje mnogo rada i truda, a rezultati se pokazuju tek kroz srednjoročno i dugoročno razdoblje. To je mnogo dulje razdoblje od jednog političkog mandata i pretpostavljam da je to nažalost jedan od razloga zbog čega se sportu ne pristupa sustavno i strateški. I to je naravno veoma loše, jer poput ostalih potrebnih reformi, tako i ona vezana za sport traži hrabre odluke koje nisu temeljena na kratkoročnom populizmu jednog mandata. Zato u Hrvatskoj već desetljećima čekamo prave poteze u svim sferama društva pa tako i sportu. Drugi je razlog što sport uglavnom okuplja, a mnogi političari svoje djelovanje uglavnom temelje na podjeli, kako bi lakše vladali i opstali. Mislim da smo došli do točke kada nam je zapravo potrebna reforma društva u cjelini.

“Zahvalan sam svakome koji je na bilo koji način dao svoj doprinos da se glas građana Istre čuje u Saboru”

Što je, po Vama, obilježilo 10. saziv Hrvatskog sabora?

Mnogo doživljaja i malo sadržaja, a to nije dobro. Što je još gore, taj doživljaj su pretežito činile ružne riječi i vrijeđanja na osobnoj razini, samo kako bi neke od kolegica i neki od kolega postigle vidljivost u nekom mediju, portalu, društvenoj mreži.

Naravno da ima jedan pristojan broj kolegica i kolega na širokom političkom spektru koji su svojim argumentiranim i sadržajnim raspravama pokazali kako se to radi, ali nažalost takvi ne dolaze previše do izražaja.

Više sam puta spomenuo da praktički živimo u društvu doživljaja umjesto sadržaja i većini odgovara ići linijom manjeg otpora. Ali, to nije ispravan put ako želimo još uvijek spasiti ovo društvo u kojem živimo.

A što smatrate da je obilježilo Vaš rad u 10. sazivu Hrvatskog sabora? 

Pa, prvo što moram reći da ne postoji samo moj rad, već je to rezultat timskog rada. Radu Kluba zastupnika IDS-a u ovom sazivu pridonijeli su mnogi pa i neki koji su nas u međuvremenu odlučili napustiti.

Zahvalan sam svakome koji je na bilo koji način dao svoj doprinos da se glas građana Istre čuje u Saboru. Bilo ih je mnogo i svima veliko hvala. Moj je posao bio da to koordiniram i zajedno s kolegicom Katarinom komuniciram u javnosti.

Nadam se da smo većinu toga uspjeli prenijeti na ispravan način. Možda bi bio odjek nešto veći da smo, poput nekih, radili show program u sabornici. No, to nikad nije bio naš put. Ili da parafraziram jednu od naših parola – Vajka svojim putem!

Ponosan sam na naš prijedlog Zakona o građevinskoj inspekciji, kojeg je glasovanjem podržalo i nekoliko zastupnika vladajuće većine, što je dokaz da smo radili dobar posao, no to nije bilo dovoljno za njegovo usvajanje. I to je poraz ove Vlade, koja je pokazala kako zapravo ne želi riješiti problem bespravne gradnje, jer smo izgubili još jednu godinu.

Ponosan sam i na to što je moj stalni pritisak na temu problema željeznice u Istri urodio plodom i vladajući su napokon shvatili koliko je Istri potrebna moderna pruga. Po tom pitanju nemjerljiv je doprinos našeg europarlamentarca Valtera Flega, koji je učinio lavovski posao na uvrštenju hrvatskih prometnica u europske prometne koridore.

Kolegica Nemet je, uz ostale teme, bila veoma angažirana na rješavanju problema liječenja građana Bujštine u slovenskoj bolnici u Izoli, a kao Klub zastupnika smo imali stotine amandmana na državne proračune, podržali mnoge inicijative, ukazivali na mnoge neriješene situacije u Istri, a neke od njih uspjeli riješiti i bez vikanja za govornicom. I to me posebno raduje, jer smatram kako je uloga zastupnika mnogo veća od same izgovorene riječi u sabornici. 

Ono što me oduševilo je angažman Kluba mladih IDS-a na nacionalnoj razini, a posebno to što su njihov prijedlog tijekom e-savjetovanja o Zakonu o hrvatskom jeziku o mogućnosti korištenja dijalekta u odgojno obrazovnim ustanovama vladajući prihvatili.

Zahvaljujući njima, možda mi je i najdraži od svih govora u ovom sazivu bio onaj kada sam prilikom rasprave o Hrvatskom jeziku mogao pričati na svom materinjem jeziku i recitirati Gervaisa, Balotu i Črnju. 

Bilo je naravno još mnogo toga, ali mislim da nema smisla sve nabrajati, već se nadam kako su građani primijetili naš trud i rad u proteklom sazivu Hrvatskog sabora.

Pretpostavljam da ste čuli kako će na listi Možemo vjerojatno biti i pazinska gradonačelnica Suzana Jašić? Kako komentirate na moguću konkurenciju na lokalnoj razini?

Mislim da je za demokraciju dobro da ima što više kandidata, a građani su ti koji će odlučiti tko je za njih najbolji izbor. Na svakom od nas je da svojim odgovornim radom i rezultatima zaslužimo i opravdamo njihovo povjerenje.

Nadam se da su građani Pazinštine i cijele unutrašnje Istre prepoznali u meni svog zastupnika, koji veoma dobro razumije i osjeća taj prostor i ljude koji na njemu žive te da sam bio njihov glas u Saboru.

Što planirate dalje?

Najprije zatražiti povjerenje građana za još jedan mandat u Hrvatskom saboru, a ako mi to povjerenje poklone, tada na jedan civiliziran, sadržajan i argumentiran način zastupati Istru i njene građane, kao što smatram da sam to činio i do sada.

I da, nakon toga nastaviti pisati kolumne na Vašem portalu.

Pročitajte još...