Nakon što nam je 1. svibnja 2022. godine napravila čast pa na prvi dan Kampanje gostovala u rubrici „Ćakula“, pazinska gradonačelnica je pristala na novi intervju šest mjeseci nakon tog, nazovimo ga, uvodnog.
„Lovili“ smo se dugo, a problemi u dnevnom redu gradonačelnice samo su se redali, kriza za krizom, pa smo na red stigli tek ovog tjedna. Zbog toga je i prvo pitanje bilo postavljeno iz tih razloga.
Svi mi nekad imamo žestoki ritam, ali stječe se dojam da je vaš jedva izdrživ. Pitanje iz toga proizlazi – nedostaje li vam kadrova ili se tako radi posao gradonačelnice, na način na koji vi to zamišljate?
Sve. Naravno da nam nedostaje ljudi. Za razliku od nekih malo većih gradova u Istri sa sličnim djelokrugom administracije, a mi smo još i županijsko središte, imamo dva-tri puta manje zaposlenika. No, imamo ljudi koliko si možemo priuštiti.
Mi definitivno nismo Grad iz kojeg se u 15:00 redovito juri doma, a ako treba riješiti neki rok, ne gleda se na sat ili praznik. Hvala mojim suradnicama i suradnicima na tome. Imamo veliku želju puno stvari napraviti, pa i sama sebi udaram preveliki ritam. Svaki dan i svaki vikend uzmem doma još nešto za odraditi. Ali, ne utvaram si da je tako samo meni. Kažu mi “stila si bičikletu i sad pedaliraj”. I to je istina, hahaha.
Naravno, ali Pazin je malo specifičan…
U redu, s obzirom na okolnosti, da. Kada razmišljamo o Pazinu, moramo razmišljati o Gradu Pazinu, svim njegovim ustanovama, tvrtkama, imamo i sedam općina s kojima smo funkcionalno spojeni, pa još nekoliko općina s kojima imamo samo neke zajedničke poslove…
Često imamo koordinacije i usklađivanja, a realno, to je posao koji se ne vidi. Kao i pripremanje sjednica Gradskog vijeća, ili imovinsko-pravni poslovi, to se u javnosti ne vidi, a netko stalno mora „rudariti“. Bez tih stvari ne možete ništa. Zato hvala svima koji rade na tim nevidljivim, a prevažnim poslovima.
Koliko dnevno radite?
Kao gradonačelnica nemam radno vrijeme. Jutra uglavnom provodim na radnim zadacima i sastancima sa suradnicima, građanima, ciljanim skupinama i općenito raznim dionicima u svim poslovima s kojima se uprava susreće. Popodne i vikendima ako nisam na protokolarnim obavezama, radim na programima i planovima, odgovaram na e-mail poruke i slično.
Često nedostaje sati u danu, ali sam svjesna da se u četiri godine ne mogu riješiti sve potrebe koje jedan grad može imati, pa pokušavam raditi prema prioritetima …
Da imate čarobni štapić ili neki magični „takujin“, koliko bi ljudi danas zaposlili u Gradu Pazinu?
Da imam novaca i uredske kapacitete, minimalno još deset. To bi bili stručnjaci. Od informatike, preko energetike, strojarstva i ekologije, do građevine i prava…Ali, te je ljude teško naći jer je plaća u javnom sektoru manja nego ona u privatnom sektoru iako javni sektor nudi drugi vid satisfakcije. Pri tome ne mislim na beneficije, već na zadovoljstvo radom u javnom interesu i unaprjeđenju lokalne zajednice.
Kakva je trenutno u Pazinu situacija sa stranim državljanima?
Krajem kolovoza preplavile su nas kolone nesretnih ljudi koji traže bolji život, a mi smo im zemlja u tranzitu. Kad se to dogodilo, bili smo nepripremljeni, što nije samo naša odgovornost, ali je naučena lekcija. Počela sam okretati razne brojeve telefona, od policije do udruga. Naime, u gradu nije bila baš ugodna situacija. Spavali su po parkovima u blizini škola, provalili su u prostore bivše vojarne, tamo je vrtić, gradilište…Nisu to bili ni higijenski uvjeti.
Stvorila se jedna situacija u kojoj se nije moglo puno, sve ima svoje odgovornosti i posljedice, a trebalo je i paziti jer nisam htjela da se zaoštri u ksenofobne ispade, a opet, zajednica ima pravo na osjećaj sigurnosti. Policija je rekla da je to njihov posao i te su rute pomicali. Mi nemamo uvjeta da sustavno pomognemo tim ljudima, kao ni mnoge druge jedinice lokalne samouprave koje se već godinama susreću s tim problemima jer migrantska politika se oblikuje na višim razinama.
Trebali smo biti informirani, koordinirani i financijski podržani u tome da pomognemo očuvati osjećaj sigurnosti građana i povjerenje u procese, a u isto vrijeme da pomognemo u očuvanju ljudskih prava i dostojanstva osoba u migraciji, da pokažemo mlađim generacijama primjer kako se znamo suočavati s krizom na humani način. Osjećam strašnu grižnju savjesti nečinjenja i suodgovornosti.
U Pazinu je bila i zamjenica pučke pravobraniteljice. Gdje smo stali s otpadom u hali Istraplastike, što se trenutno događa na tu temu?
Kaznene prijave su u tijeku, to je jedna suluda priča u kojoj su „zeznuli“ valjda svi koji su mogli i sada to ne zanima nikoga, ni županiju, iako je velikim dijelom suodgovorna, ni Ministarstvo i Državni inspektorat koji se međusobno „loptaju“, a vjeru u jedan dio sustava vraća tek Ured Pučke pravobraniteljice koji od nadležnih tijela kontinuirano traži informacije o postupanju.
Moramo znati da oko tih hala pretrpanih tonama otpada rade i žive ljudi, koji pate zbog smrada, pojave žohara i štakora i ostalih štetočina. To se mora riješiti, a zakoni poštivati.
Vjerojatno ne postoji nitko tko neće reći da je projekt „Tržnica je srce grada“ odlična ideja. No, je li pomalo utopistička? Ima li smisla „komercijalizirati“ tržnicu na način da joj se pridodaju sadržaji koji realno ne pripadaju tradicijskom poimanju ‘markata’?
Utopistička? Je. Tržnica je mjesto okupljanja i trgovine, a to je jedan od načina nastanka urbaniteta gradova. Bilo bi mi žao da to izgubimo. Zbog toga, krenuli smo probati i svjesni smo da je mi ne možemo spasiti bez pomoći građana.
Pomalo je uređujemo, skinuli smo najam bankarelama, stigao je i mural, imamo i imat ćemo povremena događanja uz tržnicu… Htjeli bismo dijelom vratiti ljude iz supermarketa. Tržnica ima svoj neki ritam i čar – dođete, vidite nekoga, popričate s prodavačicom, popijete kavu, čujete neki recept…Ima to svoju draž koju nemaju supermarketi.
Odobrena su sredstva za renoviranje Društvenog centra „Veli Jože“ gdje bi naredne godine trebalo biti osam vrtićkih skupina. Je li to najbolja vijest 2022. godine? Rješava li to sve probleme sa smještajem u vrtić?
Najljepša vijest bi bila da je natječaj bio onakav kakav se je najavljivao kad su općine i gradovi poticani na projektiranje i da smo na njega mogli poslati prvi projekt vrtića na Starom Pazinu. To je jedan jako lijepi i moderan projekt, ali nažalost, morali smo se prilagoditi uvjetima natječaja kad je napokon bio objavljen.
Tih nepunih sedam milijuna kuna bit će nekih 40% potrebnih sredstava za vrtić u bivšoj vojarni i da nema tog novca ne bismo mogli sami riješiti tu investiciju, ali morati ćemo se još i kreditno zadužiti.
Po dovršetku projekta, imat ćemo mjesta za smještaj sve djece u ovom trenutku, a dugoročno, nakon izgradnje osnovne škole i vrtića u Trvižu, u Pazinu dobivamo još dvije skupine za budućnost.
No, sada se otvara drugi problem, kojeg nije bilo prije deset godina, a to je kadar. I odgajateljski, stručni, tehnički i pomoćni kadar…
Jesu li problem samo plaće?
Jednim dijelom svakako. I prije deset godina su bile nedostatne, ali bilo je deset-dvadeset ljudi na svakom natječaju. Osim odljeva jednog dijela ljudi u inozemstvo, događa se i da ljudi bježe iz svojih struka za koje su se školovali, da bi završili u turizmu, čistili svoje ili tuđe vile i apartmane. Razumijem financijski aspekt, no to je dugoročno loše.
Narod koji živi od rentijerstva, nema dobru budućnost. Za budućnost treba ulagati u obrazovanje i znanje, proizvodnju, promišljanje, i traženje rješenja za nove izazove kojih ima na pretek, a jedna je i održivost infrastrukture, turizma, okoliša, ruralnih krajeva…
Posljedice nevremena. Što smo sanirali, što još preostaje?
Mi smo tu noć krajem rujna doživjeli izuzetno veliku štetu na cestama, pogotovo na MO Zamask i MO Kašćerga, a dijelom i na MO Kršikla, a dio štete se prenio na cijeli Grad Pazin. Recimo, vodovodne cijevi koje od tada pucaju, gotovo sigurno pucaju zbog ekstremnih padalina na jako sušno tlo jer je došlo do pomicanja cijevi.
Elementarna nepogoda je proglašena, šteta je prijavljena i u proceduri smo. Procjena štete je oko 15 milijuna kuna na 27 novih otvorenih odrona i klizišta, ali moramo znati da na brdskom području sve ovo što mi trenutno radimo nije dugoročno dovoljno. Da imamo kapaciteta da gradimo potporne zidove i kanaliziramo oborinsku odvodnju, vjerujem da bismo mogli, na samo 4 brdska mjesna odbora, od ukupno 12 mjesnih odbora potrošiti i dva proračuna Grada Pazina.
Prvog svibnja, u našem prvom razgovoru, rekli ste nam kako je, citirati ću Vas, „oporba ta koja drži vlast atento“. Bili smo na pretposljednjoj sjednici Gradskog vijeća, pa bi Vas sada pitali – drži li Vas Vaša oporba ‘atento’?
Hahaha, bili ste na sjednici koja je bila neuobičajeno mirna i dosadna. Pogledajte neke druge sjednice, sve snimke su na Youtubeu.
Za svaku sjednicu se spremamo maksimalno i s poštovanjem prema pitanjima vijećnika i njima samima. I uvijek je tu prisutna mala doza nervoze. No, pohvaljujem vijećnike i vijećnice svih opcija, drže nas ‘atento’, kao i građani i mediji i tako i treba.
Najdraži odrađeni projekt u 2022. godini?
Uspjeh je da smo uspjeli očuvati sustav, od kulture, preko vatrogasaca, vrtića i Grada, te našli načine kako podržati dio privatnog sektora, npr. ugostitelje. Po tome ću pamtiti 2022. godinu, kao i po tome da smo prijavili niz projekata za koje još uvijek čekamo rezultate. Odrađen je i niz komunalnih akcija, što kroz „Pazi(n), proračun“, što kroz natječaje – dječja igrališta, nogostupe, kamere na cestama itd.
Čemu se Pazinjani mogu veseliti za 2023. godine?
Početak godine obilježit će rekonstrukcija dijela ceste kroz Pazin koju pretvaramo u zonu smirenog prometa bez tranzita za teška motorna vozila, koju financiraju Hrvatske ceste i Grad Pazin. Bit će to prometno izazovna situacija, ali to se mora napraviti. Krenut će i javna nabava pa rekonstrukcija i dogradnja dijela vojarne za jaslice i vrtić. Spremni čekamo natječaje iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za dogradnju osnovne škole u Pazinu, a pripremamo i projekt za izgradnju osnovne škole u Trvižu.
Dom za starije bit će gotov i nadamo se da će profunkcionirati do kraja godine, sve ovisi o dostupnim kadrovima, s čim će biti problema. Završava se i rekonstrukcija i dogradnja dječjeg odmarališta u Špadićima pa bi naši osnovci tamo trebali provesti dio morskih praznika.
Bit će izgrađena i mala ribarnica u sklopu tržnice, a izvodit će se i radovi na proširenju groblja na Starom Pazinu. U tijeku je pripremanje projekata sportske i turističke infrastrukture koji obuhvaćaju rekonstrukciju stadiona, izgradnju atletske staze, izgradnju sportsko-penjačke infrastrukture i obnovu nekoliko boćališta.
Čekamo rezultate javnih poziva za kulturu i baštinu te plavu i zelenu infrastrukturu. Kroz 2023. godinu maksimalno ćemo projektirati kako bismo bili spremni za što bolju apsorpciju EU fondova u narednim godinama te se pripremati za ITU mehanizam u sklopu kojeg će nam biti dodijeljen iznos za veću kvalitetu života na urbanom području Pazina, Cerovlja, Gračišća i Sv. Petra u Šumi. Dosad smo na vrijeme odradili niz formalnih preduvjeta za ITU.
Radi se i na projektima stanogradnje, kako Grad, tako i neki investitori koji su kupili terene. Tražimo investitore za gradnju hotela u Pazinu pa ako netko od njih ovo čita, rekla bih – razmislite, hotel u Pazinu je isplativa investicija, potreba je nevjerojatno velika, imamo odlične kongresne kapacitete i sportsku infrastrukturu, centar smo županije, imamo velik broj ustanova, tvrtki i udruga, umreženi smo, sve je više turista koji traže mir i autentičnost, dakle, savršeni smo, samo nam treba smještajnih kapaciteta. Dođite s projektom, idejom ili tek namjerom, Grad Pazin će vam pružiti podršku.
Za kraj, vrijeme je izglasavanja proračuna, stresno je to vrijeme za gotovo svakog čelnika grada, pa vjerujemo i za Vas?
Ajoj. Sklopljen je teškom mukom. Jako mi je važno da ljudi shvate da kada kažemo da za nešto trenutno nemamo novaca, da to nije ni osobno, niti je neistina. Bila bih najsretnija kada bismo imali duplo veći proračun, a i to bi bilo malo, pa da sve odradimo i onda se dođemo ‘hvaliti’ kako smo sve odradili.
Meni je osobno neugodno nekome reći „vaša potreba nije važna“, jer to nije istina, ali kao i u kućnom budžetu, imamo toliko i toliko novaca te si ne možemo priuštiti ispunjavanje svih realnih potreba.
A, otkad sam došla u Grad, čini mi se da cijelo vrijeme radimo samo jednu stvar. Spašavamo dijelove sustava koji su, ili na rubu izumiranja, ili na rubu kolapsa.
Ljudima je teško shvatiti da njihove potrebe nisu najvažnije. Netko želi dvije ceste do svog sela, a netko nema ni jednu, a postoje ruralni dijelovi Pazina koji doslovno nemaju asfalt ili javnu rasvjetu. Zamislite, da bismo ostali u okviru proračunskih mogućnosti, čak se smanjivala nabava knjižne građe Gradskoj knjižnici. Dođe mi da se pokrijem poplunom preko glave i plačem cijeli vikend. To je protiv svih mojih vrijednosti!
Stalno nešto smanjujemo, ali trenutno nema druge. Stalno važemo – razvojno ili socijalno, razvojno i socijalno. Pa smo uspjeli naći prostora, primjerice, kako bismo asistentima u nastavi podigli satnicu, iako nedovoljno, ili povećali studentske stipendije i sredstva za širenje javne rasvjete, makli smo ugostiteljima najam vanjskih terasa do 31.3.2023., i tako dalje. Pomažemo gdje god možemo, ali uvodimo i red u dijelove sustava gdje cure sredstva, posebice u imovinsko-pravnom odjelu. Strategija upravljanja nekretninama bit će uskoro na sjednici Gradskog vijeća, čeka nas potom popunjavanje Registra imovine i aktivnije upravljanje gradskom imovinom.
