Kada smo prije tjedan dana došli nekako do instagram profila „Lipote svita jene Istrijanke“, odmah smo ostali zabezeknuti. Naizgled jednostavne fotografije otkrivaju prekrasne kutke iz Istre, a upravo je jednostavnost ono što razdvaja majstora od ostalih.
Zbog toga, saznali smo tko stoji iza tog profila i ispalo je da se u ovom slučaju, ta naša „majstorica“, zove Leticija Božac pa smo je zamolili za intervju.
Kako bi se u kratkim crtama predstavila, tko točno stoji iza profila?
Kao što i samo ime profila “Lipote svita jene Istrijanke” kaže, iza profila stoji jedna Istrijanka. Dvadesettrogišnja sam studentica poslovne ekonomije, velika zaljubljenica u fotografiju i sve ljepote svijeta u kojemu živim – a, to je Istra.
Kad si se počela baviti fotografijom? Te oduvijek to privlačilo ili?
Od kad znam za sebe volim bilježiti trenutke i stvarati uspomene. Fotografijom sam se češće počela baviti unazad dvije godine. Ideja za otvaranjem profila “Lipote svita jene Istrijanke” došla je krajem prošle godine.
Želja je bila da svu tu “lipotu svita” oko nas podijelim s drugima. Živimo u Istri – kamo god se okrenuli okružuju nas prekrasne stvari, od kulture do krajolika. Gdje god pođem vidim nešto lijepo, nešto što privuče oko – nešto što u meni probudi emociju i što želim zabilježiti fotografijom, što ne želim zaboraviti.
Profil služi kao nekakav dnevnik svih onih uspomena koje sam u određenom mjestu doživjela. Ono što je uz to želja jest da ljudima dočaram svu tu ljepotu Istre u kojoj se nalazimo. Od prekrasnih velikih gradova pa sve do malenih mjestašca koji su zbilja posebni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako biraš lokacije i teme?
Živim u Puli, more nam je na dlanu. Često sam u šetnjama blizu njega. Tu su teme kamen, valovi i nebo. Ono što je najljepše jest to što nikad nije isto. Danas će more biti nemirno i valovi veliki, dok će sutra to isto more biti bistro i čisto.
Danas će nebo biti prepuno oblaka, dok će sutra biti čisto plavo. To su te neke ljepote i čari. Osim toga živimo u Istri. Gdje god se okrenemo postoji nekakva ljepota. Nije tu samo more.
Toliko je prekrasnih gradova i mjesta koje krasi prekrasna arhitektura, pogledi, priroda, ljudi ili nekakve druge ljepote. Ne mogu reći da biram lokacije. Volim se vraćati onim mjestima koja su mi ostala u nekakvom posebnom sjećanju.
Postoje mjesta u Istri koje nisam posjetila, a kojima se radujem i nadam se da će me uskoro put odvesti tamo.
Imaš li nešto ‘ča fotkaš’ radije nego ‘bilo ča drugo’?
Ne postoji nešto što fotografiram radije nego bilo što drugo. Slikam ono što mi u tom trenu zaokupi pažnju. Nešto što mi se izrazito sviđa, nešto što u meni u tom trenutku probudi emociju. Bilo da je to cvijet, nebo, nekakva arhitektura, priroda ili osoba.
Kad najviše uživaš u fotografiranju?
Svaki trenutak kad nešto zabilježim fotografijom pruža mi osjećaj sreće i radosti. Kad nakon nekog duljeg vremena vidim fotografiju koju sam izradila pa me ona vrati u trenutak koji je možda već i zaboravljen, kad se sjećanje vrati tada je radost još i veća.
Što imaš u planu ‘fotkati’, ili želju, a još nisi?
Nemam nikakvih posebnih želja niti planova. Prepuštam trenutku da me ponese. Mislim da je najgore planirati jer na neke stvari ne možemo utjecati.
Netko zbog ružnog vremena neće izaći iz kuće jer je vani tmurno i mokro, nema sunca i nema ljepote. Kod mene to nije slučaj. I u takvim trenucima postoji nešto lijepo, nešto što će me osvojiti posebnošću i što ću poželjeti ovjekovječiti fotografijom.
Nikad ne planiram – trenutak i emocija su ključni u fotografijama koje stvaram.
