Roberta Špoljarić je nova predsjednica pazinskog Savjeta mladih, a tim povodom mi smo je zasmetali da nam malo otkrije više o sebi, ali i svom doživljaju Pazina.
Možeš li nam se ukratko opisati, gdje živiš, koje si škole pohađala i što radiš danas?
Pokušat ću ukratko 😊. Živim u Pazinu, gdje sam završila Osnovnu školu Vladimira Nazora Pazin te Gimnaziju i strukovnu školu Jurja Dobile Pazin. Već u tim ‘mlađim’ danima osvijestila sam afinitet prema kulturi i umjetnosti te ljubav prema volontiranju i aktivizmu.
Tijekom studija Hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci djelovala sam u Udruzi studenata kroatistike Idiom, u sklopu koje sam godinama organizirala aktivnosti vezane za podizanje kvalitete života studenata u Rijeci, promocije struke i književno-umjetničkih tema, a većinski se taj volonterski angažman odnosio na vođenje Odbora za književnost.
Na diplomskom studiju pokrenula sam i vodila studentsku dramsku skupinu AmFFRIteatar. Povratkom u rodno mjesto, ponovno sam se aktivnije uključila u aktivnosti Društva „Naša djeca“ Pazin te Centra za mlade „Alarm“ Pazin. U sklopu redovnog programa „Ure od kulture“ CMA Pazin od listopada 2021. godine vodim Književni klub s kolegicom kroatisticom Tianom Lakoseljac.
Uključena sam u projekte CMA Pazin, čiji je cilj informiranje i uključivanje mladih u aktivan život grada i zajednice, stvaranje kvalitetnih aktivnosti za mlade i s mladima te odgovaranje na njihove potrebe radi podizanja kvalitete života mladih u lokalnoj zajednici. I tako me volonterski put doveo do zaposlenja – već 5 mjeseci radim u Centru za mlade Alarm Pazin, kao prva zaposlenica Udruge.
Sve potonje navedeno danas me definiralo kao aktivnu mladu osobu, željnu novih znanja i iskustava te rekla bih, uspješnu žonglerku između raznih uloga i aktivnosti.
Kako je došlo do tvog angažmana u Savjetu mladih Grada Pazina?
U srednjoj sam školi bila predsjednica Vijeća učenika, pa se nekako samo od sebe nametnulo da postanem i dio Savjeta mladih Grada Pazina, no smatram da tada nisam bila (dovoljno) angažirana.
Ponovno uključivanje u djelovanje pazinskih udruga, volontiranje i rad s djecom i mladima kao omladinska radnica – u Centru se to činilo kao valjan razlog da idem(o) korak dalje te mene i Luciju Jedrejčić, inače predsjednicu Udruge, prijavimo za novi saziv.
Je li Pazin danas grad za mlade?
Dosta ‘teško’ pitanje, no da se ne zapletemo u kriterijima određivanja što je, a što nije grad za mlade, smatram važnim spomenuti da je trenutačno u tijeku projekt Pazi(n)! mladi 2: izrada Lokalnog programa za mlade Grada Pazina.
Nakon prošlogodišnjeg Pazi(n)! mladi 1 i Dijaloga s donositeljima odluke, edukacija omladinskih radnika, radionica s mladima i za mlade te fokus grupe, studijskog putovanja i konačno – dijaloga s donositeljima odluke, u ovoj se fazi bavimo konkretnom izradom programa za mlade na području Pazina. Nakon izrade i provedbe sigurnije i mirnije ću odgovoriti na ovo pitanje. 😊
Što Pazin ima, a da drugi gradovi nemaju?
Mislim da ovdje možemo biti ponosni na dobru suradnju u zajednici. Mali smo grad, svi se više-manje i znamo, pa imam(o) osjećaj da se uvijek sve lakše dogovorimo, uskočimo, pomognemo i podupremo. Kao prirodan resurs izdvojila bih obilje prirode koja nas okružuje i do koje možemo doći ako se iz centra odvojimo petominutnom šetnjom.
Što Pazinu nedostaje, a ti bi voljela da ima?
Na temelju dosadašnjeg rada s mladima, njihovih zahtjeva, pa i težnji – mislim da bi bilo dobro da postoji fizičko mjesto, odnosno prostor namijenjen (samo) mladima i njihovim aktivnostima. To je možda neka subjektivna vizija CMA Pazin, koji sudjeluje u Pazi(n)! mladi te trenutačno izrađuje strateški dokument udruge.
Spomenula bih i da u gradu susrećemo niz praznih, derutnih i oronulih prostorija koje vape za osvježenjem, uređenjem i da ih netko zapravo i koristi (a da ti neki nužno ne spadaju (samo) pod jedne te iste uslužne djelatnosti). Ako govorim iz pozicije ‘starije’ mlade osobe koja živi u Pazinu, smatram da treba poraditi na stambenom pitanju i politici te ponudi radnih mjesta.
Možda je do mladenačke idealizacije i pokoje kritičke misli – ali u Pazinu vidim (neiskorišten) potencijal, a uvijek imam na umu i ono – kako si napravimo – tako će nam i biti.
