Renato Krulčić nesvakidašnji je političar, barem bio. U aktualnoj situaciji teško ga je tako nazvati, iako kaže da je politika dio njega. Razlog je odlazak u neke druge poslovne vode i sve manje uplitanja u pazinsku političku zbilju. Sada, više od godine dana nakon odlaska s mjesta gradonačelnika, bio nam je zanimljiv sugovornik.
Na početku, ono bazično, kako ste, kako zdravlje? Izgledate sasvim ok, osjećate li se tako? Godina iza Vas je bila za zaborav ili se nešto može izvući pozitivno?
Hvala na pitanju i komplimentu, osjećam se odlično naravno uz poštivanje svih zdravstvenih preporuka liječnika. Što s tiče protekle godinu dana bila je čista pozitiva u svim pogledima i aspektima života, koji potvrđuje pravilo da kad se jedna vrata zatvore, druga se otvaraju.
Bili ste dugo godina u javnoj upravi, a od lipnja prošle godine ste na „tržištu“. Je li Vaš život kvalitetniji od lipnja naovamo ili vam nedostaje posao gradonačelnika?
Život je kudikamo kvalitetniji, više vremena za obitelj, sebe i ljubimca. Što se tiče poslovnih prilika treba se samo osvrnut oko sebe uvidjeti da iz svake ne-prilike dolazi nekoliko novih prilika i onda je pitanje samo prema kojoj se usmjeriti.
U proteklih 12 godina posao gradonačelnika me je ispunjivao i bio u fokusu, građani su na izborima rekli svoje, ja sam okrenuo novu stranicu i sada sam fokusiran na obitelj i poslovene obaveze.
Pitamo ovo često od otvaranja portala naovamo – svima znamo što Pazinu fali ili što bi mu super došlo, ali što Pazin ima, a ostali gradovi nemaju?
Pazin odnosno ljudi koji žive u centralnoj Istri ne povode se trendovskim vrijednostima i prilikama nego i dalje prilično čvrsto njegujemo vrijednosti naših predaka. Čini mi se da je u našoj sredini još uvijek obitelj ishodište svega, što smatram kao kvalitetu, a ne konzervativizam kako se želi prikazati.
Drugo je sam smještaj Pazina kao prometnog, administrativnog i obrazovnog središta Istre, a za centralnu Istru je i ekonomsko kulturno središte.
Treće ne postoji ili je zanemarivo mala sezonalnost, tvrtke i poduzetnici su orijentirani na cjelogodišnji rad te je stoga rast nešto sporiji, ali je isto tako puno otporniji na krizne situacije što se je najbolje vidjelo 2008 godine.
Darinko Kosor je negdje „tisućitih“ izjavio kako postoje dvije Hrvatske – ona koja živi na proračunu i ona koja ne. Je li to istina, po Vama? Jeste li morati mijenjati ‘stanje uma’ (Englezi bi rekli ‘mindset’) kada ste počeli raditi u privatnom sektoru?
Teško je komentirati nešto izrečeno „tisućitih“ u odnosu na današnje trendove i životne prilike. Nisam apsolutno trebao mijenjati stanje uma jer je moj princip rada uvijek isti, motivacija i rad na 100%, a i u politiku sam ušao iz gospodarskog sektora.
Nisam započeo svoj profesionalni/radni život s politikom niti sam očekivao da ću završiti s politikom. Naravno da je nakon 20 godina u javnoj upravi trebalo ipak malo vremena da se snađem na tržištu rada. Sada sam sretan i zadovoljan poslom kojim obavljam te suradnicima s kojima radim.
Destilerija. Moramo spomenuti, napravili ste velike korake prema naprijed u proteklih par godina, to sada izgleda impresivno. Je li to hobi ili posao – kako gledate na te ‘obaveze’?
Destilerija je hobi koji ima velike izglede da preraste u odličan posao i ne samo zbog proizvoda već i zbog uključenosti ostalih članova obitelji ali i vrlo pozitivnih komentara naših kupaca, što je jedan snažan poticaj da postanemo prepoznatljiv brend u Hrvatskoj i šire.
Ljubav je to koju sam naslijedio od noneta i pranoneta o čemu svjedoči i dozvola za destiliranje iz 1921. godine, tako da možemo slobodno reći da destiliram 101 godinu što ćemo studenom ove godine i prigodno obilježiti.
Znam, rekli ste, što manje politike, ali moram, pa makar zamjerili – kakve su šanse da Vas opet gledamo u političkim utakmicama? Razmišljate li o narednim izborima?
Teško je nakon više od 20 godina bavljenja politikom reći STOP nema više, politika je dio mene i uvijek će biti dio mene i mog promišljanja i društvenog djelovanja.
Za sada sam vrlo zadovoljan svojim obiteljskim i poslovnim životom, a o političkim utakmicama u budućnosti – nikad se ne zna što nam donosi novi dan.
