Iako je jutros Žminj „pržilo“ sunce sa svih strana, kao uostalom i cijelu Istru, dašak zraka pronašli smo u hladovini terase bistroa Ružmarin koji se nalazi u samom centru mjesta, odmah do „mrkata“, odnosno štandova s voćem i povrćem.
U trenutku dolaska sjeli smo doslovno na jedini stol kojeg smo mogli „uhvatiti“ na dvjema ispunjenim terasama, a na prvu nas je oduševio duhoviti meni koji ima više „fora“ na sebi, od kojih je najupečatljivija ona kako je „brunch“ (engleski naziv za jelo između doručka (breakfast) i ručka (lunch), nastao kombinacijom toga) ustvari domaća riječ za „jest i pit bez rigvarda prije podne“.
Naručili smo „panin i puol“ koji je zaista ozbiljnih proporcija, a koji je bio veoma ukusan s pršutom, skutom i ostalim detaljima te „Dal’ na oko“.
Na prepečenom domaćem kruhu koji je apsolutno fantastičan i vjerojatno najukusnija stvar koju smo probali, stigla su dva jaja na oko s dovoljno pršuta, cherry rajčica, paprike i rukole oko njega kako bi svakome bilo sasvim dovoljno za „štabelu marendu“, a kamoli „brunch“.
Namirnice su vidljivo kvalitetne, sve do jedne, od lokalnih proizvođača koji su toliko blizu da svi do centra Žminja gotovo da mogu i na “bičikleti”, a hrana je pripremljena bez ijedne zamjerke. Možda je to što smo na ovaj „brunch“ otišli bez velikih očekivanja, ali nas je jutrošnji odlazak u Ružmarin oduševio.
Za kraj smo čak i zamolili za blagu izmjenu deserta, a uslužne dame su nam želju uslišale te je i „supa“ (kruh namočen u fritaju pa popržen) na kraju s jabukama i nutellom (toga nema u meniju, barem zasad), bila preukusan desert.
Jako nam je drago i da su cijene apsolutno prihvatljive i nisu nerazumne. Sigurno se vraćamo u Ružmarin, čak i popodne kada imaju nešto drugačiji meni, s hladnim platama i jedinstvenim koktelima…
