Od lani, otkako se pazinski sportski centar zove po njemu, mnoštvo mlađih pratitelja sporta pitalo nas je tko je bio Egidije Marion. Za Pazinjane, jako bitna persona u razvoju sporta i dijelova grada. Danas, na dan njegovog rođenja, možemo se i upoznati s njegovim likom i djelom.
Egidije Marion rođen je 15. prosinca 1904. godine, u pazinskom predgrađu Dubravica, od majke Marije i oca Ivana, a umro je 4. veljače 1986. godine, ali je iza sebe Pazinjanima ostavio mnogo.
U Pazinu je završio osnovno školu te je nakon tri godine gimnazijskog usmjerenja u Pazinu, 1919. godine morao put Karlovca, nakon talijanske okupacije Istre. Već tada se uključuje u sport te igra za internatski nogometni klub Istra. Nakon gimnazije, nastavlja školovanje u Trgovačkoj akademiji, a kada se 1924. godine vratio u svoj Pazin, stiže poziv za odsluženje vojnog roka u Bologni.
Zbog svojih osjećaja i ideala, ne pokorava se fašističkim namjerama, već 1926. u posljednji trenutak napušta Pazin pa u narednom periodu živi u Kastvu, Zagrebu, Osijeku i Beogradu, gdje radi kao trgovački putnik.
Stalno i kvalitetno zaposlenje pronalazi tek 1927. godine, u Tekstilnoj indrustriji Duga Resa, a u tom gradu zajedno sa suigračima dvije godine kasnije osniva NK Duga Resa u kojem je bio i igrač, a kasnije i član uprave.
Godinu kasnije u Dugoj Resi izgrađeno je novo igralište, a jedan od najzaslužniji je Marion. Osim nogometom, bavio se i drugim sportovima, a jedno je vrijeme bio i tajnik Hrvatskog planinarskog društva Vinica.
U periodu od 1939. do 1942. zbog ratnih užasa proživljava najgore trenutke života, torturi i maltretiranju, zbog svog aktivizma u sindikalnom pokretu. Ratne godine ga nisu štedjele pa je bio i u pulskom zatvoru, a kada je isti okončao, 1945. se vraća u svoj Pazin te počinje s organiziranjem nogometnih susreta između partizana i prijeratnih pazinskih igrača, a one su se odvijale na prostoru koje je danas park OŠ Vladimira Nazora.
Tu dolazimo do možda i krucijalnog momenta. Godine 1949., 19. siječnja, okuplja bivše sportaše te svi zajedno čine odbor koji je za cilj imao osnovati sportsko društvo. Niti četiri mjeseca kasnije, u Pazinu je osnovano Športsko društvo Pazin, a prvi predsjednik je bio Ivan Damjanić, dok je Marion vršio funkciju tajnika, i to sve do 1967., kad se društvo ugasilo.
Športsko društvo Pazin imalo je deset sekcija, i to nogometnu, rukometnu, odbojku, laku atletiku, tenis i stolni tenis, boćanje, biciklizam, košarku i boks, ali pravog terena za te sportove i nije bilo. Ne treba čuditi, nogometna sekcija je bila najbrojnija, a i Egidije je imao posebnu emociju prema tom sportu.
Najzaslužniji je za dogovor sa Šumarijom koja je bila u vlasništvu prostora na kojem se danas nalazi nogometno igralište, a tada je bio rasadnik. Upornošću Mariona, Šumarija je 1950. ustupila Športskom društvu Pazin taj prostor, a rasadnik preselila na Rijavac.
Niti godinu dana kasnije, 29. lipnja 1951. godine, otvoreno je novo nogometno igralište, a uređeno je radnim akcijama prije toga. Zauvijek ostaje zanimljivo kako je tih godina Egidije Marion olovkom nacrtao izgled budućeg pazinskog sportskog centra, a na njemu je zamislio nogometno igralište, terene za odbojku, košarku i tenis, sportsku dvoranu i vježbalište za atletičare.
Iako se plan nije ostvario, poseban je raritet što je dvoranu ‘nacrtao’ baš tamo gdje se ona danas nalazi, podosta proročanski. Egidije Marion dao je cijeloga sebe u pazinski sport, posebice u izgradnju infrastrukture pa ne čudi što je Grad Pazin u tekućoj godini donio odluku da se po njemu zove sportski kompleks koji uključuje gradski stadion, školsko-gradsku sportsku dvoranu, rukometno, košarkaško i pomoćno nogometno igralište, teniske terene te vježbalište na otvorenom.
