U ponedjeljak je u Bermu održano predavanje dr.sc. Milana Radoševića pod nazivom „Gortanovci – simboli borbe za slobodu“ u prostorijama Mjesnog odbora Beram odnosno beramske stare škole. Organizatori predavanja bili su Grad Pazin, Mjesni odbor Beram i Istarsko povijesno društvo, a samom predavanju je prethodilo polaganje vijenaca na Gortanovoj kosturnici u Podbermu.
Samo predavanje, organizirano povodom 93. obljetnice stradavanja Gortana, iako 45-minutno, ponudilo je mnoštvo intrigantnih i zanimljivih detalja o događajima na prvim jednostranačkim izborima u ožujku 1929. godine, koji su prethodili osuđivanju grupe Gortanovaca (Viktora Baćca, Živka Gortana, Dušana Ladavca, Vjekoslava Ladavca) – članova beramskog ogranka antifašističke Tajne organizacije Borba, i konačno samom strijeljanju Vladimira Gortana.
Na predavanju je iznijet kronološki prikaz događaja. Samu organizaciju zastrašivanja birača pri izborima za Veliko fašističko vijeće, koji su održani 24. ožujka 1929. godine. – Tada su jedino Beramci ustali protiv režima koji je koji je imao za cilj da se plebiscitom ukine bilo kakav kulturni ili politički život izvan fašističke korporativne države. Dakle, u cijeloj Italiji otpor tome se je desio jedino u Bermu!, istaknuo je Radošević.
Na predavanju je dan uvid u šire implikacije njihove oružane akcije koja je završila smrtnim ranjavanjem Ivana Tuhtana iz Trviža te ozljeđivanjem Matea Brajkovića. Proces kojeg je Specijalni sud za zaštitu države vodio protiv njih u Puli od 14. do 16. X. 1929. prikazan je na predavanju vrlo detaljno s brojnim intrigantnim činjenicama, poput detalja o odustajanju postavljenih odvjetnika od njihovog zastupanja. Radošević je pojasnio postojanje veza s organizacijom TIGR (Trst – Istra – Gorica – Rijeka), kakve su bile reakcije javnosti u Jugoslaviji, ali i međunarodnoj javnosti, budući da je slučaj izazvao i veliku međunarodnu pozornost jer su članci izašli u New York Timesu, Manchester Guardianu i drugim tiskovinama.
Zajedno s dr.sc. Elvisom Orbanićem u vatikanskim arhivima postoji bogata korespondencija o tome kako se zahvaljujući zagrebačkom nadbiskupu i ljubljanskom biskupu te papinskom nunciju u Beogradu, Sveta Stolica zainteresirala za slučaj i poduzela diplomatske korake prema talijanskoj vladi s ciljem spašavanja optuženih od smrtne kazne. Benito Mussolini, koji je bio u najužoj komunikaciji s predsjednikom Suda Cristinijem, htio je suđenjem i presudom poslati poruku Istranima kako ne bi pokušali nešto slično, no ipak može se zaključiti kako je, iako je javni tužitelj tražio pogubljenje svih Gortanovaca, na kraju pogubljen samo Vladimir Gortan, koji je u trenutku dešavanja nesretnog ubojstva bio na cesti Pazin – Grdoselo.
– Gortanu nije išlo na ruku to što je uhićen u pokušaju bijega preko granice i što su mu tada pronašli dokumente koji su ga povezivali s Jugoslavenskom maticom, napomenuo je Radošević.
Tijelo Vladimira Gortan, s ciljem sprječavanja kulta ličnosti i mjesta sjećanja u tajnosti je pokopano na groblju Monte Ghiro, što se je saznalo tek 1952. godine, od tadašnjeg grobara, da je ono zapravo ubačeno u jednu neoznačenu raku. Iduće je godine izgrađena spomen kosturnica u Podbermu, a tom prilikom počast Gortanu došao je dati i sam Josip Broz Tito na skupu koji je prema podacima privukao oko 80.000 građana i predstavlja najveći skup u pazinskoj povijesti.
No, kako je iznio Radošević, Gortanovci i njihovo stradanje, simbolički će ostati duboko u kolektivnoj memoriji Istrana i podsjetio da je u Drugom svjetskom ratu Prva istarska četa, a potom i Prva istarska brigada.
Prije samog predavanja okupljene je pozdravio Milan Antolović, predsjednik pazinske Udruge antifašista.
