Uoči smotre, komisijski je ocjenjivano 226 uzoraka rakija i likera svrstanih u osam kategorija. Među njima su slijedom tradicije ove smotre birani po jedna najbolja biska i najbolja rakija smotre kojima pripada velika povelja, a sve ostale rakije i likeri konkurirali su za velike zlatne povelje, te zlatne, srebrne i brončane povelje, u skladu s brojem osvojenih bodova.
Tako je Velikom poveljom za najbolju bisku na ovogodišnjoj smotri u Humu proglašena biska Elvisa Perčića iz Huma, višestrukog dobitnika ovoga priznanja iz prethodnih godina, a Velikom poveljom za najbolju rakiju smotre nagrađena je travarica Denija Novaka iz Motovuna.
Sadašnjih osam ocjenjivačkih kategorija možda bi trebalo razmotriti i predefinirati odnosno malo presložiti, jer se neke vrste rakija i likera brojnošću počinju izdvajati. To prije svega važi za teranino, kojega već imamo na desetke etiketa a recepti za njega su vrlo raznoliki; zatim, proizvođači sve više počinju razlikovati komovicu i lozovaču pa i ova druga postaje vidljivija, a obje se pojavljuju i samostalno, i kao baza za macerate i nadogradnje. I ginova u Istri ima sve više, ove su godine dobili i svoj zasebni festival GinIstra u Rovinju, pa je zasigurno ispravnije kategorizirati ih zasebno nego kao voćne destilate, zajedno sa šljivovicama i drugim voćnim rakijama.
Što se tiče istarske rakijaške tradicije, veseli što iz godine u godinu ima sve više brinjevaca (rakije od bobica borovice, brinja, smrikve ili smričke, a iste bobice su sirovina i za gin), no s druge strane neke tradicijske istarske rakije gotovo da su nestale, kao što je slučaj primjerice s rudom, koju je u Humu predstavilo svega troje proizvođača.
Svečana podjela odličja imala je još jedan dodatak: tradicionalno proglašenje princa i princeze od rakije. Humski ‘župan na leto dan’ Toni Perčić je, dodirnuvši im ramena mačem, za viteza od rakij’ proglasio Franju Ferenčaka, a za princezu od rakij’ Mateju Činko.
Najmanji grad na svijetu dostojno je ugostio 22. Smotru domaćih rakija. Prometna gužva preduhitrena je uređenjem velikih parkirališta na prilazima Humu, odakle se u mjesto stizalo mini-busevima, a štandovi s rakijama ponuđenima na kušanje postavljeni su duž obje humske uličice. Atmosfera je bila srdačna i živahna, ljudi su se neprestano kretali, od štanda do štanda, od arome do arome, a večernji program protekao je u znaku posljednjeg koncertnog nastupa Hladnog piva.
Tekst i fotografije: Davor Šišović. Cijeli članak možete na stranici bookaleta.com pročitati ovdje
