Na današnji je dan 7. svibnja 1945. godine odigran posljednji čin u oslobađanju Pazina, a sama je bitka bila vrlo značajna jer je to bila posljednja velika bitka u Drgom svjetskom ratu na polutoku. No, ona nije prošla bez žrtava, kao ni olakom predajom Nijemaca koji su se našli u partizanskom okruženju. O drami koja se je odvijala možete pročitati niže.
O tim događajima piše u radu Filip Nefat „43. Istarska divizija NOVJ“ citirajuće brojne autore (Vladimir Kolar, Uroš Kostić, Giacomo Scotti i Luciano Giuricin, Danilo Ribarić) : „…no uvidjeli su da se to neće ostvariti pa se ostatak njemačkih vojnika predaje III. brigade. I. brigada 43. Istarske divizije morala je na brzinu pokrenuti 3 bataljuna koje su smjestili u kamione i potom se uputili prema Pazinu gdje će se, uz oslobođenje Pule, odigrati zadnja velika bitka na području Istre.
Borci I. brigade pristigli su 4. 5. na područje Pazina. Pazin je bio okružen s tri strane, veći dio I. bataljuna nalazio se s južne strane i njihov zadatak je bio napasti Pazin s juga, dok je manji dio bataljuna morao osloboditi Žminj. II. bataljun nalazio se na sjeveroistočnoj strani na relaciji Cerovlje-Pazin i njihov zadatak je bio napasti grad s iste strane, a zadatak III. bataljuna bio je napasti grad sa sjeverozapada napredujući na relaciji Trviž – Pazin.
Sam grad Pazin branilo je od 550 do 700 njemačkih vojnika smještenih u dobro utvrđenim položajima i opremljenim teškim naoružanjem, odlučnih obraniti svoje položaje.
Napad je započeo u 18 sati 5. svibnja 1945. godine, no utvrđenja su se pokazala previše jakim i napad je odbijen. Borbe su trajale do 14 sati sljedećeg dana. Stožer I. brigade pozivao je na predaju njemačkog garnizona. Nijemci su uvjetovali svoju predaju, naime oni su voljni napustiti Pazin i povući se u Pulu gdje se nalazila glavnina njemačkih trupa u Istri. Zapovjedništvo I. brigade nije prihvaćalo da Nijemci postavljaju uvjete podsjećajući ih da su oni ti koji se nalaze u okruženju.
Zapovjedništvo I. brigade postavilo je Nijemcima rok za predaju do 23 sata. Ukoliko ne prihvate predaju, utoliko se napad nastavlja. Prilikom pregovora došlo je do incidenta, netko od boraca I. brigade zapucao je na njemačke položaje što je natjeralo Nijemce da uzvrate paljbu.
Obje strane prekršile su prekid vatre i to je moglo dovesti do nastavka sukoba te novih žrtava. Ako bi se to dogodilo, to bi bilo izuzetno nezgodno za I. brigadu, čije se zapovjedništvo nalazilo na pregovorima s njemačkim u rezidenciji u Pazinu. Nijemci su lako mogli uzeti zapovjedništvo I. brigade kao taoce.
U 21 sat njemački zapovjednik odlučio se na čin predaje, shvatio je da nikakvo pojačanje neće doći i predaja je bila jedina opcija koja mu je preostala. Partizanski gubitci u borbi za Pazin bili su 5 mrtvih boraca, a među njima kapetan Dušan Gnjatović, načelnik stožera brigade kojeg je pogodila mina iz lakog minobacača. Gubitak kapetana Gnjatovića posebno je teško pao borcima I. brigade jer je stradao na pragu završetka svojeg cilja – oslobođenja Istre.
Njemački gubitci na kraju iznosili su 6 mrtvih, 15 ranjenih te veliki broj zarobljenih vojnika, među njima je bilo 15 časnika, 112 dočasnika i 409 vojnika. Velika količina oružja, vozila i opreme oduzeta je Nijemcima, 10 protuavionskih topova kalibra 88 mm, 8 malokalibarskih topova kalibra 20 mm, 1 oklopljeni automobil, 22 motorna vozila, 3 bolnička automobila, 5 putničkih automobila, 6 motocikala, 410 pušaka, 70 automata, 7 teških strojnica, 30 „šaraca“, 10 puškostrojnica, 10 radio-stanica, 70 konja, telefoni i velika količina streljiva za navedeno oružje.
Ujutro 8. 5. borcima I. brigade naređeno je da brzo skupe stvari i krenu prema Puli gdje će sudjelovati u oslobođenju Pule. Na putu od Pazina do Pule, dolazi obavijest da se Pula predala i konačno je došlo do oslobođenja.“
Ivan Smoljan u svom radu „Društvene i gospodarske promjene u Pazinu 1945.- 1955.“ piše: Izvori se slažu oko brojke od 12.000 ljudi koji već idućeg dana sudjeluju u Pazinu na narodnom zboru kako bi iskazali svoju radost i svoje opredjeljenje za Titovu Jugoslaviju.
Odlukom Narodnog sabora Hrvatske, dan 27. srpnja određen je za državni praznik Federalne države Hrvatske, kao dan početka narodnog ustanka u Hrvatskoj. Tim povodom i u Pazinu je održana cjelodnevna manifestacija. „Na svim brdima oko grada gorjeli su veliki krijesovi, drugovi iz vojske bacali su rakete, a bakljada koja je prolazila gradom osvjetljavala je njegove ulice.“
Na manifestacijama tijekom dana i večernjoj priredbi prisustvovalo je oko 2.000 ljudi.
