Utakmica između reprezentacija Japana i Hrvatske potakla nas je na razmišljanje o japanskim nogometašima, te je neizostavno sjećanje na legendarnog Kazuyoshija Miuru, prave nogometne legende koji trenutno igra u četvrtoj japanskoj ligi u 55. godini života te je trenutno najstariji svjetski profesionalni nogometaš, koji igra za Suzuka Point Getter, a 1999. godine u dresu zagrebačke Croatije nastupio je na pazinskom Gradskom stadionu.
Omladinsku karijeru je započeo u brazilskom klubu Clube Atlético Juventus 1982. godine. Godine 1986. kao devetnaestogodišnjak potpisao je prvi profesionalni ugovor za brazilski Santos. U Brazilu je proveo četiri godine i igrao je za Santos, Palmeiras, Matsubara, CRB, XV de Jaú i Coritiba. Godine 1990. vratio se u Japan i potpisao za Yomiura FC (preimenovani u Verdy Kawasaki 1993. godine). Sa Yomiury FC osvojio je Japansku nogometnu ligu dva puta (1991, 1992), japansku Ligu (1993 i 1994.).
Godine 1993. osvojio je nagradu Azijski igrač godine i najbolji igrač u ligi, postavši prvi japanski nogometaš koji je osvojio te nagrade. Tokom boravka u Japanu, proveo je jenu godinu na posudbi u talijanskoj Genoi, i time je postao prvi japansku nogometaš u Serie A. Na kraju sezone se vratio u Japan gdje je ostao do 1998. godine. Naredne godine nakratko igrao u Croatiji Zagreb, za koju je odigrao samo 12 prvenstvenih utakmica. Nakon toga je potpisao za Kyoto Purple Sanga 1999. godine, gdje je odigrao 41 utakmicu i postigao 21 gol. U Yokohami je postao poznat i omiljen među navijačima zbog svog “Kazu plesa” nakon postignutih golova.
Usprkos tvrdnjama da će završiti karijeru, on je u nastavio igrati u Yokohami. Godine 2007. postao je najstariji profesionalni nogometaš i najstariji strijelac. U Yokohami je proveo 17 godine i odigrao je 278 ligaških utakmica i postigao 27 golova. U reprezentaciji Japana je igrao od 1990. do 2000. godine i ukupno je postigao 55 golova u 89 utakmica i završio je reprezentativnu karijeru kao drugi najbolji strijelac. Godine 2012. kao četrdesetpetogodišnjak počeo je igrati u reprezentaciji Japana u futsalu. Prvu utakmicu odigrao je protiv Brazila koja je završila 3-3.
„Kralj Kazu“ prema izvještaju dugogodišnjeg pazinskog novinara Ivana Pifara od 9. travnja 1999. opisuje kako su nogometaši tadašnje Croatije odigrali pripremnu utakmicu u Pazinu između dvije faze prvenstva i pobijedili 1-0 golom Krune Jurčića. Tada je publici ostalo u sjećanju dolazak velikog broja japanskih novinara koji su pratili Miuru u stopu, što je na momente izazivalo i podsmjeh pazinske publike.
Članak s ove osebujne utakmice donosimo u cijelosti:
PRIJATELJSKA NOGOMETNA UTAKMICA
Jurčić spasio obraz
Pazinka – Croatia 0:1 (0:1) PAZIN- Gradski stadion. Gledatelja 400.
Sudac: Branko Budak (Cerovlje). Pomoćnici: Zgrablić (Sv. Petar u Šumi), Rude (Paz). Strijelac: 0:1 Jurčić (25′).
Žuti karton: Kalac (Pazinka)
PAZINKA: Smoković, Kalac, Erjavac, Ž. Lakošeljac, Kresina, Foško, Bačić, Bakša, D. Lakošeljac, Grabar i Drndić (još su igrali: Brajković, Fornažar, Cvitko, Rabac, Grah, A. Matković, Lukež, Bernobić).
CROATIA: Vasilj, Sedloski, Štefulj, Šabić, Miura, Šimić, Tomas, Bišćan, Jurčić, Šokota, Kozniku (još su igrali: Butina, Mujčin, Banović, Poldrugač).
Nogometaši “Pazinke” su po velikom blatu i kiši pružili snažan otpor renomiranom protivniku, pa prema prikazanom imali i prilike izvući i znatno povoljniji rezultat. Već u 5. minuti Keven Drndić našao se u povoljnoj poziciji, međutim pucao je visoko preko gola, a Zagrepčani su uz laganu terensku inicijativu došli u vodstvo u 25. minuti. Miura je snažno tukao, lopta se od jednog domaćeg braniča odbila do Jurčića, koji s desetak metara pogađa nezaštićenu mrežu vratara Smokovića. Mada su Zagrečani dominirali terenom, u 32. minuti Drndić je imao priliku za poravnanje, našao se sam ispred vratara Vasilja i s lijeve strane pucao snažno, međutim preko grede. U nastavku Zagrepčani su u potpunosti dominirali terenom, ali su igrači “Pazinke” predvođeni Foškom odolijevali svim napadajima, tako da gosti nisu stvorili niti jednu povoljniju priliku. Domaći su ponovno preko Drndića iz kontranapada imali priliku za poravnanje, međutim izvanrednom obranom istaknuo se vratar Butina, a samo minutu kasnije još jednom zgusnuta obrana Zagrepčana spasila je svog vratara, kada je snažno tukao Cvitko, a lopta se odbila u polje. Na kraju su promrzli gledatelji ipak bili zadovoljni, ne toliko prikazanom igrom, već zalaganjem svih igrača po zaista nemogućem terenu. U svakom slučaju od renomiranih gostiju iz Zagreba, koji su igrali u kombiniranom sastavu, ipak se očekivalo znatno više. (Ivan PIFAR)
