Mia Peščica: Trudnu ženu i ženu u postpartumu je najbitnije slušati, razumjeti i podržavati

Facebook
Twitter
LinkedIn
Doula Mia Peščica i majka Martina Bravar

S web stranica pazinske udruge Zajednica mama iz Istre prenosimo vam interesantan intervju s doulom Mijom Peščica i majkom Martinom Bravar iz kojeg možete saznati tko su doule, što rade i kakvu podršku pružaju.

U kojem si trenutku shvatila da ti treba usluga doule?

MARTINA: Ja sam tražila kvalitetnu edukaciju o porodu i postpartumu. Nisam htjela o tako bitnim temama kao što su moja trudnoća i porod čitati na internetu i gubiti se u šumi svakakvih članaka. Tada nisam ni znala da doule postoje.

Kako si došla do informacija tko se time bavi?

MARTINA: Do informacije sam došla u razgovoru sa poznanikom s kojim sam nekako slučajno došla na temu poroda i edukacije. On mi je rekao za doule, za Miu. Komentar je doslovno bio: „Kad ju slušam kako o tome priča, poželim ostat trudan i rodit da doživim to iskustvo.“ Radi se o muškom poznaniku. 😁 Taj mi je komentar jako privukao pažnju zbog toga što me zanimalo tko je ta žena koja može takve emocije i interes potaknuti u muškarcu. Odlučila sam nazvati Miju i čuti što to ona radi i kako to radi. Nakon našeg razgovora predložila sam svom partneru da se nađemo s njom, popričamo i da vidimo kako će nam biti. I bilo nam je odmah nakon prvog susreta jasno da se želimo s Mijom opet vidjeti i pričati.

Kako si odabrala konkretno ovu doulu? Koji su bili kriteriji?

MARTINA: Kriterij za našu edukaciju mi je bila kvaliteta, stručnost i ugodna osoba koja će me informirati o svemu bitnome i biti uz mene u meni najvažnijem periodu u životu. Nakon što sam doznala od nje što sve njena usluga uključuje, postalo mi je jasnije da je ta usluga i ta osoba nešto što želim kraj sebe u tako bitnim pripremama te u vremenu nakon poroda.

Tko je doula?

MIA: Doula (izgovara se „dula”), dolazi od grčke riječi „robinja”, dok tu riječ prilagođeno prevodimo kao „ona koja služi” ili „pomagačica”. Doula je, po jednoj od definicija, educirana žena koja pruža informativnu, fizičku i emocionalnu podršku prije, tijekom i nakon poroda, tj. u periodu babinja. Također, doula po potrebi može pružiti i vrlo praktičnu pomoć u periodu babinja na način da može pripremiti zdrave obroke za rodilju, pomoći pri uspostavi dojenja, pobrinuti se o starijoj djeci ako postoje, preuzeti brigu o bebi dok se roditelji odmore i sl. Važno je naglasiti kako doule nisu „proizvod novog doba”, već se one u svom radu bave vrstom pomoći i podrške kakve su još davnih dana žene redovno primale unutar svoje obitelji ili zajednice, a što u današnjem načinu života sve više izostaje, tj. nove obitelji su uglavnom prepuštene same sebi.

Kako se postaje doulom?

MIA: Za postati doulom nije dovoljno osjetiti samo poziv i želju ili imati iskustvo trudnoće i poroda iza sebe, nego je potrebno završiti obuke vođene od strane edukatorica iz raznih područja; doule, primalje, savjetnice za dojenje, porođajne edukatorice, psihologinje… Ukoliko se želi postati i porodnom doulom, tj. doulom koja ženu prati na samom porodu, potrebno je, uz mentorstvo, prethodno sudjelovati na pet poroda i dodatno se educirati u tom području kako bi se dobio certifikat. Ja sam završila temeljnu obuku u sklopu Bdoula programa gdje sam imala priliku učiti od doista iskusnih i dugogodišnjih doula i primalja koje iza sebe imaju iskustvo sudjelovanja na više stotina poroda. Ono što mi je bilo iznimno vrijedno u procesu obuke jest da sam imala priliku ponovno „proraditi” svoja dva poroda, dobiti objašnjenja za sve ono što me godinama mučilo vezano uz prvi porod, konačno sam nekome ispričala svoje priče s poroda te bila osnažena kao majka. U „doulaštvu” je divna činjenica da se osnovna znanja uvijek mogu dodatno nadograđivati, kao i što doula u svom radu ima priliku koristiti i svoja već stečena znanja iz njezine primarne struke. Tako npr. među doulama postoje liječnice, psihologinje, nutricionistice, psihoterapeutkinje, socijalne radnice… Iznimno je važno naglasiti kako doule nisu primalje, ginekologinje niti pedijatrice te se u svom radu ne bave bilo kakvom vrstom medicinskog djelovanja. Doule imaju razvijenu široku mrežu poznanstava i suradnje sa stručnjacima iz područja medicine i mentalnog zdravlja te će po potrebi svoje klijentice i njihove partnere uputiti na pravu adresu ukoliko se za time ukaže potreba. U tom smislu postoji slikovito objašnjenje kod porodnih doula; doula služi ženi od trbuha prema gore, a primalja od trbuha prema dolje.

Što doula zapravo radi?

MIA: Doula pruža usluge koje žena/partneri traže, tj. svoje usluge prilagođava njihovim konkretno iskazanim potrebama. Radi se o vrlo individualiziranom pristupu pa će tako rad nekad biti usmjeren isključivo na pripremu za porod, nekad će značiti i prisustvovanje porodu, a ponekad će se pomoć doule zatražiti tek u periodu postpartuma ili babinja kada će se žena naći u stanju potrebe za emocionalnom ili praktičnom podrškom.

Što podrazumijeva tzv. „doulin paket”?

MIA: Najčešće se radi o pružanju usluga priprema za porod koji podrazumijeva nekoliko susreta prije očekivanog termina poroda. Tada se obrađuju teme vezane uz fiziologiju poroda, hormone koji nam pomažu i odmažu u porodu, važnosti kretanja u porodu i potrebi zauzimanja položaja koji ženi najviše odgovora. Obrađujemo prava žene u porodu, eduakaciju o tome što znače određene intervencije u porodu, pričamo o porođajnoj boli, tehnikama i metodama ublažavanja iste, kako se s njome nositi, ali i kako je najbolje iskoristiti. Često razgovaramo o strahu od poroda i promjenama   koje donosi roditeljstvo. Ukazujemo na važnost i pomažemo pri izradi plana poroda te poučavamo o važnosti i dobrobiti poštivanja „zlatnog sata” (prvi sat nakon poroda). Pripremo se za period postpartuma (očekivanja, želje, potrebe, mogućnosti…). Prolazimo osnove uspostave uspješnog dojenja (ukoliko žena želi dojiti) te brige o sebi u periodu postpartuma. Pripremamo partnere na neminovne promjene koje ih očekuju u njihovu odnosu s dolaskom bebe te kako se s njima nositi.   Veliku pažnju u svom radu poklanjam periodu postpartuma ili babinja. Naime, činjenica je da se budući roditelji prvenstveno usmjere na sam čin poroda te po njegovu završetku nekako naivno misle da je tada to „to”. Nažalost, rijetko tko bude upućen u to da pravi posao tek počinje. Da je porod samo djelić avanture u koju su tek uplovili. Mali broj partnera računa na vrtlog emocija i hormona koji će u jednom trenutku majku zasigurno obuzeti te se teško nose s novonastalom situacijom. Upravo dobra i kvalitetna priprema te informiranost mogu spriječiti ili barem ublažiti takav scenarij. Nadalje, mnoge žene osjećaju potrebu da netko posluša, ali doista detaljno i s posebnom pažnjom posluša njihovu priču s poroda pa doula vrlo rado načuli svoje uši i srce te sluša tu priču, ponekad i nekoliko puta istu. Iskusna doula znati će prepoznati ukoliko je ženi u periodu babinja potrebno pružiti pomoć stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja te će je uputitit i osnažiti da potraži takvu vrstu pomoći. Ono što je jako važno naglasiti jest to da su doule odlične slušačice, tj. imaju istančanu vještinu aktivnog slušanja. Doule su tu prvenstveno za ženu kojoj pomažu i podržavaju je u njezinu procesu transformacije u majku, a koji je nerijetko teži i zahtjevniji od samog poroda.

Što je najteže u poslu doule?

MIA: Ne želim idealizirati, ali doula je poziv, a svakako i velika privilegija. Ljudi nam daju dozvolu da uđemo u njihove najintimnije i često najranjivije dijelove života te tome pristupamo vrlo odgovorno, s puno nježnosti, ljubavi i pažnje. Iznimno držimo do diskrecije i uvažanja svake individue. Svjesne smo toga koju to težinu nosi. Ne mogu reći da je to teško, ali je vrlo izazovno jer davanje sebe nekome iziskuje vlastitu emocionalnu stabilnost, konstantan rad na sebi, ulaganje u sebe te poznavanje vlastitih granica i mogućnosti. U ovom nekom svakodnevnom dijelu posla, iako osobno nisam porodna doula, tj. ne sudjelujem na samom porodu, čujem od kolegica koliko snalažljivosti, organiziranosti pa i improvizacije traži rad porodne doule koja ženi mora biti na raspolaganju 24 sata dnevno, dva tjedna prije i dva tjedna poslije planiranog termina poroda. Naime, nikada ne možete točno znati kada će porod krenuti, a imate klijenticu koja ponekad stanuje na drugom kraju zemlje i računa na vas „kad stvari krenu”. Ponekad se dogodi da se ženi čini da je porod krenuo te o tome obavijesti svoju doulu, doula krene na put, a na koncu se ispostavi da se radilo o lažnoj uzbuni. Ponekad imate nekoliko žena kojima je termin u sličnom periodu te se doule tada međusobno „pokrivaju”, tj. doula ima rezervnu doulu koja će uskočiti i zamijeniti je u slučaju da se ona razboli, mora sudjelovati na porodu koji je već počeo ili iz bilo kojeg drugog razloga. Uzmite u obzir da većina doula ima i svoju djecu pa je često teško uskladiti obiteljske obveze i ovaj posao koji zapravo nema klasično radno vrijeme, tj. uopće ga nema.

Kakvo je bilo iskustvo rada sa doulom, i na koji način je doprinijela vašem iskustvu trudnoće i poroda?

MARTINA: Odlično je bilo, sve. Od informacija koje smo dobili, do podrške, poticaja, razumijevanja i na kraju prijateljstva. Upoznala nas je detaljno sa svim koracima koji su nas čekali. Mia ima svoj plan po kojem drži edukaciju. Prošli smo mi sve to, ali i jako puno pričali o svemu što je nas interesiralo. Naime, moja trudnoća je stvarno bila prelijepa. Iako mi je to bila prva trudnoća u 40-toj, sve je zaista bilo savršeno. Ja sam se osjećala super. Beba je bila super. I htjela sam da tako super prođe i porod. Ja sam htjela prirodni porod. Bez medicinskih intervencija. Doula me u tom pogledu upoznala sa svim mojim pravima u rađaoni i podržala me da sve izvedem upravo tako, prirodno. Imala sam sve potrebne informacije da mogu komunicirati sa medicinskim osobljem, znala sam što i kako želim. Izradili smo zajedno plan poroda koji sam ja predala medicinskoj sestri u bolnici kad su me zaprimili. Ujedno, zahvaljujući ovoj edukaciji oslobodila sam se straha od samog poroda, bila sam psihički spremna ostati smirena, slušati svoje tijelo i prirodno roditi svoje dijete. Uz sve to, jako je bitno naglasiti da je doula puno pažnje posvetila mom partneru. On mi je bio pratnja na porodu. Naglašavala je važnost njegove uloge, istaknula njegove zadatke, što je zaista jako bitno. Kao što je ona rekla, oni je bio taj koji je postavljao sva “tehnička” pitanja. Sve te informacije je on zapamtio, o njima vodio računa i stvarno bio spreman kad su krenuli trudovi i u rađaoni, a i nakon što smo nas dvije došle doma. Mislim da je za partnere takva priprema jako korisna.

U kojem obliku ste imali suradnju? Jedna radionica ili više susreta?

MARTINA: Imali smo 4 susreta prije poroda kod mene doma u dnevnom boravku na kauču uz kavu i kolače 😁. Bilo je to ugodno nedjeljno druženje od 2 sata u kojima smo svo troje baš uživali. Imali smo i jedan postpartum susret. Meni je taj susret bio super zbog toga što sam imala potrebu s doulom podijelit sve svoje doživljaje, osjećaje i ispričati joj sve detalje samog poroda. Ona me s veseljem i pozorno slušala i dijelila sa mnom, s nama našu sreću. I donijela mi prefine laktacijske keksiće.

Gdje su u cijeloj priči partneri, budući očevi…?

MIA: Tu su! Itekako su tu! Prema mom iskustvu, nisu oni ti iniciraju angažiranje doule, ali vrlo rado prihvate pomoć i podršku doule. Prema pričama kolegica koje sudjeluju na porodima, doule ponekad na porodu imaju više posla s očevima, nego sa samom ženom koja rađa 🙂 Šalu na stranu, primjećujem kako očevi sve više postaju svjesni svoje uloge za vrijeme trudnoće, poroda i svakako babinja. Polako, ali sigurno rješavamo se one stare zablude da su sva briga i skrb o djetetu na majci. Očevi su doista tu i žele biti tu za svoje partnerice i djecu, a društvo je tu da ih u tome podrži, prizna njihovu ulogu i važnost te da ih, kao i majke, osnaži u njihovoj ulozi.

Sudjeluju li očevi u pripremi za porod?

MIA: Svakako! To je nešto u čemu u svom radu gotovo pa inzistiram, naravno, ako je partner prisutan, tj. ako postoji. Partner sudjeluje u svakom dijelu pripreme za porod, educira ga se i informira o istim temama kao i njegovu partnericu. Iz iskustva, partneri postavljaju puno pitanja, posebice onih „tehničke naravi”. Njima je važno to nešto u porodu moći izračunati, izmjeriti, procijeniti.. Od velikog je značaja uputiti ih u faze poroda i pripremiti ih na to kako će partnerica u kojoj reagirati, što mogu očekivati i sl. Osnažuje ih se kako bi oni bili svjesni važnosti svoje uloge u porodu i babinju. Ukazuje im se na to kako mogu pomoći partnerici u porodu, doslovno kako aktivno sudjelovati u porodu. Tate vole na kraju reći: ”Rodili smo!” I to je divno… U radu s budućim očevima veliki naglasak stavljam na period postpartuma. Slikovito im dočaram situacije s kojima će se susresti, kao npr. one da će u jednom trenutku svoju partnericu vidjeti s kupusom u grudnjaku i ogromnim mrežastim gaćicama ili pelenama za odrasle. I podsjetim ih da je to i dalje njihova voljena koja ih tada treba više nego ikad prije.

Jako je pohvalno da se partner uključi u suradnju sa doulom. Kako si doživio suradnju i što ti je najviše značilo da bi mogao biti podrška svojoj partnerici ? Jesi li si se osjećao spremniji i opušteniji za dolazak vaše bebe?

ANDREJ: Savjetovanje s doulom Miom bilo je ugodno i vrlo informativno. Prošli smo sve bitne informacije o trudnoći, porodu i postpartumu, uz puno primjera iz prakse. Puno mi je značilo to što nam je Mia objasnila na što imamo pravo tokom poroda te kakve nas moguće intervencije očekuju, kao i na koji način komunicirati s medicinskim osobljem, a da nas se doista i čuje. Upoznala nas je sa onima što smijemo i ne smijemo, npr; hrana, voda i mobitel u rađaoni. Sve smo si to spremili i imali sa sobom u rađaoni. Naravno da sam bio puno spremniji i opušteniji zbog savjetovanja. U našem slučaju se sve odvijalo kao prema scenariju sa vrlo sretnim završetkom. 🙂

Jeste li ste ostale u kontaktu i nakon poroda? U kojim su ti sve situacijama pomoć i podrška doule bili važni?

MARTINA: Ostale smo u kontaktu! Doula Mia je bila jedna od osoba koju sam zvala iz rađaone. Moja curica Mara sada ima 11 mjeseci i danas smo u kontaktu. Odnos se razvio u lijepo prijateljstvo i obostranu podršku. Podrška je bitna u svim tim trenucima pripreme, samog poroda, a i u prvim danima majčinstva. Pričale smo i pričamo još uvijek o svemu što me zanima. Zahvalna sam što je moje dijete zdravo i stvarno se super razvija. I ja sam se nakon poroda jako brzo oporavila. Tako da nije bilo potrebe za većim intervencijama. Ali pričale smo i o dojenju i o svemu što jednu “mladu” prvorotkinju zanima kad dobije malu bebu. Npr. imala sam mastitis i doula mi je i tu pomogla sa savjetima kako da si pomognem, što da radim. Ona u sve te bitne informacije i činjenice uključi tako veliku dozu razumijevanja i podrške. A izuzetno je važno u tim trenucima imati pored sebe nekoga tko razumije, tko suosjeća, ali daje podršku i ohrabruje. Svaki put mi je rekla: „Ni ne znaš koliko si hrabra i kako lijepe stvari radiš.“ Tako je meni svaki put kad sam posumnjala u sebe, dala vjetar u leda. I to je ključ uspjeha u ovoj priči i osnova za lijepi, iskreni i duboki odnos koji je svakoj ženi bitan u tim njezinim najvažnijim, a ujedno i najintimnijim trenucima u životu.

Da li imate još nešto korisno za kraj da nismo spomenuli? Neku preporuku ili savjet ili samo lijepi zaključak?

MARTINA: Ja sam zaključila da je trudnu ženu i ženu u postpartumu najbitnije slušati, razumjeti i podržavati. Ništa ne nametati, ne siliti, samo biti tu za nju, biti uz nju. Mi smo tada jako ranjive. Rađamo se u novoj, najljepšoj ali i najodgovornijoj ulozi u životu, ulozi majke. Tek trebamo steći povjerenje u sebe. Tek trebamo naučiti osjećati sebe kao majku i osjećati to svoje malo biće koje nam je došlo. Naučiti tolike nove vještine. Biti u miru unutar sebe. Zbog nas samih i zbog djeteta. Ženi tada treba suosjećanje i razumijevanje, podrška i pomoć. E, to sam ja sa svojom duolom imala i imam i beskrajno sam na tome zahvalna.

MIA: Rođenjem djeteta rađa se i majka. Rađaš se neka nova „ti” koju tek trebaš upoznati. Rađaš se ti kojoj su potrebni vrijeme, sigurnost, mir, toplina, razumijevanje, zagrljaj, briga. Zapravo sve ono što treba i tvojoj bebi. Da bi mogla dati sebe svojoj bebi, prvo moraš imati sebe. Pobrini se za sebe, potraži i prihvati pomoć. Zaštiti se od „mora” reklama, natpisa i ostaloga što ti potpuno iskrivljeno svakodnevno sugerira kako je postati majkom najbolje i najljepše što će ti se dogoditi u životu, kako ćeš se zaljubiti u svoju bebu na prvi pogled te kako će mlijeko vrlo jednostavno poteći čim priviješ bebu uz sebe. Pronađi nekoga tko će ti nježno šapnuti da je majčinstvo divno, ali ne uvijek, da ćeš bebu sigurno zavoljeti, ali možda ne baš na prvi pogled. I da je to skroz OK. Možda će to biti tvoja majka, tvoj partner, tvoja prijateljica, a možda će to biti baš tvoja doula.

Pročitajte još...