Jučerašnja prva prezentacija nove knjige Borisa Dežulović „Bili Libar“ kao da je po brojnosti publike iznenadili i same organizatore, prostor vrta Etnografskog muzeja na Velom Brijuni bio je premali za sve zainteresirane.
Osim ljubitelja nogometa, Dežulović je magnet i za one koji vole dobru književnost, a znaju kad je on u igri da će tu pasti puno interesantnih golova, uz tradicionalne dobre Dežulovićeve štoseve, ali i malo poznate podatke poput onoga da su splitski „Bili“ igrali na otvaranju čuvene Bombonjere, stadiona u Buenos Airesu, na kojem igraju legendarni Boca Juniorsi.
Samu su knjigu predstavili „kralj Briona“ Rade Šerbedžija, moderator promocije, novinar i urednik Telesporta Aleksandar Holiga, a uz njih je bio i Nenad Marjanović dr. Fric, suradnik portala Regional Express, kolumnist Glasa Istre te vatreni navijač Istre 1961.
Šerbedžija je u svom poetsko – filozofskom stilu referirajući se na Krležu komentirao kako je Dežulović jedna vrsta disidenta – čak i defetista u odnosu na državu, vlast, naciju, autoritete. Za njega kaže da je „kao razmetnuti sin – koji se vraća svom očinskom ognjištu samo kako bi ponovno od njega otišao. Njegov oblik prihvaćanja svijeta je – negacija.
Na pitanje moderatora Holige kako Hajduk ne trpi uske nacionalne okvire, složili su se da je Hajduk i po tome bio poseban. Zanimljivo je skicirao nekadašnju navijačku kartu bivše Jugoslavije smjestivši tako navijače Dinama na prostor od Dubrave do Zapadne Hercegovine i od Trešnjevke do Imotskog polja. Za Partizan, kaže, navijali su od Celja do Surdulice navijači moblizirani među vojnim licima i njihovim obiteljima, a Crvena Zvezda klub etničkih Srba „u rasejanju“ od Knina pa do Kosova. – Hajduk je i po ovome bio iznimka, kluba za koji su navijali u svim republikama i autonomnim pokrajinama, ime koje su tetovirali i etnički srbi i etnički Makedonci, i Hrvati iz Hercegovine i bosanski rudari i albanski zlatari, kaže Dežulović.
Pritom je ispričao zanimljivu priču o Mađaru Gaboru Moldvaju iz Novog Sada, koji se je prijavio na oglas jugoslavenskog erotskog časopisa Čik iz 1968. godine – kao osoba s neobičnim vještinama tijela i duha, koji je legendarni filmski redatelj Dušan Makavejev objavio za film „Nevinost bez zaštite“. Moldvaj je imao tu je dnu veliku neobičnost – istetoviran cijeli tim Hajduka po grudima, ali i po cijelom tijelu .
Svoj mitomanski odnos prema nogometu i Hajduku Dežulović je opisao na vrlo osebujan način komentirajući kako je šest dana tjedno relativno razuman, inteligentan i pametan 58-godišnjak i profesionalni demistifikator svih tih režima (!!!!), prije u Jugoslaviji, sada u Hrvatskoj. Kako kaže sam autor knjige: – Sedmi dan ja se probudim kao osmogodišnji mali kreten koji jedva čeka da počne utakmica, j,,, mater svima, živčan sam kad Hajduk gubi, euforičan kad dobije. I onda sutradan se opet probudim kao 58-godišnji razmjerno inteligentan i pametan muškarac kojemu je nejasna sva euforija od jučer i koji se protiv takve vrste zabluda, iluzija i mitova bori. No, što je nogomet bez mita?, retorički se je upitao Dežulović.
Svoj fanatički odnos opisao je od najranije dobi, odnosno doslovno od rođenja s obzirom da je splitsko rodilište smješteno odmah pokraj Starog Placa. O svom nogometnom fanatizmu govorio je i Nenad Marjanović dr. Fric.
Kao i Dežulović, blizina igrališta i fanatično praćenje svih utakmica na igralištu od Staklara, Šijane, NK Pule, svih selekcija od pionira do juniora i na kraju utakmica Istre, koja je jugoslavenskoj ligi dogurala do vrlo dobre druge lige.
No rasprava o Istri ubrzo je skrenula u ironičnu sadašnjost budući da je Istra 1961 već nekoliko godina uzastopce na ljestvici – pretposljednja deveta. Fric je ispriča o anegdotu sastanka sa sadašnjom upravom kluba a na pitanje: “Četvrtu smo godinu ovdje, zašto je sve ovdje tako negativno?”, na što mu je Fric odgovorio: “Ništa, samo pobijedite, i budite jednom na primjer – osmi!”, što je nasmijalo publiku.
–Mislim da je naša ljubav prema Istri jednaka kao i ona navijača Hajduka prema svome klubu, samo što smo mi znatno, znatno manji i znatno neorganiziraniji, konstatirao je Fric.
Nasmijali su obojica publiku konstatirajući kako „Ovi koji se zaljubljuju u žene nisu još došli do te razine ljubavi.“
U daljnjem razgovoru iznijeli su još neke interesantne podatke – da je primjerice prije 90-tih kad je Istra dekretom uvrštena u I. HNL Hajduk više puta gostovao na Malti nego u Puli i da su jedina dva gola u ligi koja su golmani dali – upravo dana Istri, i to u 95. minuti
Večer je imala i svoj glazbeni intermezzo zahvaljući slovenskom kantautoru Vladi Kreslinu, čiji je nastup isto vezan uz Hajduk, budući da mu je otac dao ime prema čuvenom Hajdukovom golmanu – Vladimiru Beari. Uz autorsku pjesmu „Beli grm“ otpjevali su i obnovljeni hit Miše Kovača “Ja ne mogu drugo nego da ga volin”, kojega uz njega izvodi Saša Antić iz TBF-a.
Prvu istarsku promociju knjige „Bili libar – knjiga priča o nogometu, Hajduku, ljubavi i životu” organizirali su izdavač knjige – Telegram Media Grupa, Ulysses Teatar i Klub-knjižara Giardini 2.
