Piše: Emil Daus, saborski zastupnik
U svom dosadašnjem parlamentarnom iskustvu svjedočio sam mnogim kvalitetno pripremljenim zakonima, koji su rađeni iz dobre namjere s ciljem kvalitetnijeg uređenja društva u kojem živimo. Više se puta znalo dogoditi da su se u obzir uzimali i kvalitetni prijedlozi oporbe, od kojih su se neki i ugradili u same zakonske prijedloge. Također, mnogi su zakoni izglasani jednoglasno ili velikom većinom zastupnica i zastupnika. I to iz jednostavnog razloga što su bili dobri.
I onda se nameće pitanje, zašto imamo problem u njihovoj primjeni? Pa iz jednostavnog razloga jer je problem u njihovoj provedbi na terenu, odnosno kontroli njihove provedbe.
Prošlog se tjedna u Saboru raspravljalo, između ostalog, o Prijedlozima Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada i Zakona o hrani. Radilo se o raspravama zakona u prvom čitanju tijekom koje predlagač zakona razmotri sve prijedloge i kritike te ih do drugog čitanja uvrsti u zakon, ili ponudi objašnjenje zašto iste nije prihvatio.
I ne može se reći da predlagatelj nije imao dobre namjere. Naprotiv, pozdravili smo činjenicu da se napokon razmišlja urediti tzv. „rad na crno“ te da se zaštiti radnika kroz prijavljenu cijelu plaću i redovita plaćanja njegovih obaveza prema mirovinskom i zdravstvenom osiguranju. Zbog samog radnika, ali i zbog toga da uredimo više ovu državu i ovo društvo. U raspravi sam pokušao skrenuti pozornost na situacije koje se događaju kod samih kontrola na terenu te predložio rješenja. A to je u prvom redu jačanje nadležne inspekcije kroz dodatnu stimulaciju njihovih rezultata te jačanje njihove neovisnosti.
Slično sam predložio i u raspravi o Zakonu o hrani. Pune su police i zamrzivači proizvoda upitne kvalitete i porijekla, svako toliko čitamo ili gledamo kako se neki proizvodi povlače iz prodaje. Posebno sam naglasio problem patvorenih proizvoda na tržištu, onog meda i maslinovog ulja koji nisu vidjeli ni pčelu ni uliku. I kontrole postoje na terenu i rade svoj posao, ali dojam je da ih nema dovoljno. Možda ne toliko zbog njihovog broja, koliko zbog velikog broja prekršitelja. Zato treba ojačati inspekcije i povećati broj inspektora na terenu koji će visokim kaznama pročistiti tržište. Kako zbog kupaca koji moraju imati sigurnost kod kupovine, tako i zbog vrijednih proizvođača kvalitetnih proizvoda kojima nelojalna i nelegalna konkurencija destabilizira tržište.
Ako je problem u nedostatku financijskih sredstava u proračunu, sredstva se mogu osigurati iz naplaćenih kazni. Takav model već dulje vremena predlažemo i kod rješavanja problema broja građevinskih inspektora i povećanja njihovih plaća, a na temu suzbijanja bespravne gradnje. No, bespravna gradnja je previše široka tema koja zaslužuje posebnu kolumnu pa je neću danas otvarati, već ću se vratiti na glavnu poruku današnje teme.
A to je da bez redovne kontrole na terenu i drakonskih kazni za prekršitelje koji zbog svoje lake zarade ne poštuju one na čijem radu tu zaradu ostvaruju, kao i one koji zbog svoje lake zarade ne razmišljaju da li će svojim patvorenim proizvodima ili onima upitne kvalitete ugroziti zdravlje građana i destabilizirati tržište visoko vrijednih i kvalitetnih proizvoda koji podižu vrijednost i samoj državi u kojoj živimo, i dalje ćemo na tržištu imati:
Med koji nije vidio pčelice, ekstra djevičansko maslinovo ulje koje nije ni vidjelo ulike, a o ekstra i djevičanskom da niti ne pričamo, kao što ćemo i dalje imati iskorištenog i prevarenog radnika bez prijavljene plaće.
Želimo li uistinu urediti društvo u kojem živimo?
