Danas nas je napustio poznati pazinski novinar, dizajner i publicist Mirjan Rimanić.
Već tijekom studija dizajna tekstila i odjeće na Višoj školi za tekstil i odjeću u Zagrebu uključio se u likovni život Pazina najprije samostalnim djelovanjem, performansom (1981.), a potom kroz Radničko kulturno društvo “Roženice”. Početkom 1982- godine zajedno s Tomislavom Šenom, Marijom Ivetić, Ivanom Hekićem, Mihaelom Čepleom, Antonom Rabakom i Antonom Medenom osniva Likovnu grupu koja djeluje kao sekcija Roženica.
U grupi je aktivan do početka 90-tih, ali i dalj kao novinar prati rad Likovne grupe promičući likovne djelatnosti u Pazinu i kulturni amaterizam.
Uz te aktivnosti 1983. godine surađuje i organizira glazbene slušaonice u Kaštelu i Spomen domu. Sudjeluje u realizaciji brošure o Roženicama i LP ploči “Ni ga ča je Pazin” mješovitog zbora Roženice, a istovremeno svoj aktivizam ispoljava kroz rad mladih likovnjaka preko dva murala na fasadama u Pazinu.
Zajedno s beogradskim glumcem Savom Radovićem, 1985. osniva Teatar omladine Pazina (TOP) s kojim realizira nekoliko kabare predstava, a samostalno režira Čapekovu “Poštarsku bajku”. Istovremena biva zaposlen u KTI Pazinka te u istoimenom listu prati lokalnu kroniku, objavljuje tekstove o kulturi te crta ilustracije i karikature.. krajem 1989. s Danijelom Načinovićem i Robertom Buršićem pokreće ilustriranu reviju Naša sloga. Od 1986. surađuje s Etnografskim muzejom Istre na izložbama o obradi drva i uskrsnim običajima te na projektima Stari znameni – kapelice i javna raspela središnje Istre i Iz pazinskih foto – albuma.
Uz slikarstvo bavio se i dizajnom. Likovno je opremio i uredio niz publikacija razne provenijencije. Među još uvijek aktualnim radovima su likovno rješenje znaka Planinarskog društva Pazinka i tvrtke Vladimir Gortan.
Aktivan je bio i u Planinarskom društvu Pazinka od 1982. godine, zajedno s Franjom Paulišićem i Šimunom Kominom uređuje pješačku stazu Zelengrad od Pazina do Grdosela, otvoreno 3. svibnja 1998. godine, za Međunarodni dan pješačenja Istarske županije pred više od 600 sudionika.
Sredinom 80-tih se intenzivnije počinje baviti proučavanjem povijesti Pazina i Središnje Istre. Od 2001. godine je član uredništva godišnjaka Franina i Jurina, gdje objavljuje veliki broj članaka o Pazinu i središnjoj Istri. Tada započinje njegov publicistički val. Godine 2003. objavljuje vrlo čitanu Izleti po Istri, iduće godine Nadalin iz Pagubic, pa Pazinski grb 2006., Pazin – srce Istre 2007., Naših 60 godina – Autoklub Pazin 1948.-2008., Cerovlje i okolica 2009., Josip Daus – san o slobodi 2010., Gračišće 2011., Motovun – Montona 2011., Pčelarenje u našem kraju 2011., Boće u srcu Istre 2012, Organići u Gračišću 2015., Pazin osobno 2017., Cerovlje 25 godine općine 2018. i Općina Gračišće 2018. godine.
Osmislio je i uredio monografije Drago Opašić Billy – Istru ja va srcu nosin 2003. i 45 godina rasta – Učka konzalting 2015.
U suradnji s ravnateljem Denisom Visintinom i Muzejom grada Pazina realizirao je izložbe Mlinovi na Pazinčici 2010., Pazinski grb 2011., Pazin – urbani razvoj grada 2012., Hod pokoljenja nad ponorom Pazinčice 2013., Pazin, kašteli i komuni 2014. i Pazinske zlatne boće 2015. godine.
Uz to objavljuje i u publikacijama raznih nakladnika – Gračaški zbornik, Matica hrvatska, Istarski sportski biografski leksikon, Sportska zajednica Istarske županije, Ivan Rabuzin – razgovori, umjetnost i život Matica hrvatska i Bujština Matica hrvatska.
Dobitnik je i dva priznanja Grada Pazina – 1998. za najboljeg sportaša te 2021. godine Plaketu grada Pazina.
Najdulji dio radne karijere proveo je kao dopisnik Glasa Istre od početka 90-tih do umirovljenja.
Posljednji ispraćaj održat će se sutra u subotu, 21. veljače, s početkom u 14 sati u Lindaru.
Obitelji i prijateljima izražavamo sućut.
