Prekjučer nas je napustio Vinko Stihović, učitelj, istaknuti društveno-politički i kulturni djelatnik, prisutan u pazinskoj javnosti svojim aktivizmom gotovo do zadnjeg dana svog života.
Rodio se u Lindaru, 23. ožujka 1942., preminuo je u pulskoj bolnici, a pokopan je na mjesnom groblju u Lindaru. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a maturirao na Gimnaziji “Otokar Keršovani“ u Pazinu 1960.
Na Pedagoškoj akademiji u Puli diplomirao je 1964. godine te stekao višu stručnu spremu za nastavnika geografije i povijesti. Po završetku gimnazije zaposlio se u Osnovnoj školi Gračišće, Područno odjeljenje Mandalenčići. Nakon dvije godine premješten je u matičnu školu u Gračišću u kojoj je radio do početka školske 1965./66. godine kada je izvršena reorganizacija osnovnog školstva na području Pazinštine.
Bio je tajnik SIZ-a kulture, fizičke i tehničke kulture Općine Pazin (1978. – 1983.), zatim predsjednik SSRNH Općine Pazina (1983. – 1988.), a potom je imenovan voditeljem Radne jedinice Spomen dom sjedinjenja i slobode u Pazinu, koji je djelovao u okviru Centra za kulturu i obrazovanje (1988. – 1993.).
Potom se vratio u prosvjetu. U Osnovnoj školi Vladimira Nazora Pazin, u Područnim razrednim odjelima u Sv. Petru u Šumi i Tinjanu, zaposlio se 18. siječnja 1993. i od tada je u stalnom radnom odnosu do umirovljenja 31. kolovoza 2007. godine. Tijekom rada u Školi bio je u jednom mandatu i voditelj Područne škole Sv. Petar u Šumi (2001. – 2004).
Iako umirovljen bio je aktivan u radu društveno-političkih i kulturnih društava te odgojno-obrazovnih ustanova, posebno u radu udruga umirovljenika Pazina i Pazinštine. Zajedno sa skupinom umirovljenika inicirao je u Pazinu osnivanje ogranka Hrvatske stranke umirovljenika te bio njegov predsjednik od osnivanje, 20. srpnja 2009. do 22. studenoga 2019. godine.
Kao predsjednik uspješno je surađivao s Udrugom Sindikata umirovljenika Hrvatske Pazin i Udrugom umirovljenika Pazinštine pridonoseći rješavanju niza pitanja značajnih za status, svakodnevni život, posebno osjetljive skupine umirovljenika koji žive u samačkim kućanstvima.
Bio je član Školskog odbora Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile Pazin (2017. – 2021.), predsjednik Odbora za društvene djelatnosti Gradskog vijeća Grada Pazina (2017. – 2021.), te zamjenik predsjednika Upravnog odbora Dječjeg vrtića Olga Ban u Pazinu (2018. – 2022.).
Bio je dugogodišnji član Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre Pazin, te od 2014. do smrti potpredsjednik Skupštine Katedre. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada među kojima Plakete 25. septembar (1989.).
S naše prosvjetne, kulturne i društveno-političke scene sišao je Vinko Stihović, otišao “kud za vazda gre se“, ali će i dalje živjeti u srcima naraštaja osnovnoškolaca Pazina i Pazinštine koji mu duguju zahvalnost za toplu ljudsku riječ i razumijevanje te brojnih umirovljenika za koje se neumorno zalagao u rješavanje niza pitanja važnih za dostojanstvenu starost.
Hvala, dobri čovječe, za sve dobro što ste učinili, posebno u djelovanju pazinske Katedre!
Katedra Čakavskog sabora za povijest Istre Pazin
