Klub zastupnika IDS-a pred nešto više od dva mjeseca podnio je Prijedlog zakona o dopunama Zakona o građevinskoj inspekciji, koji se zahvaljujući potpisima 31 oporbene zastupnice i zastupnika prošlog tjedna našao na dnevnom redu rasprave.
Radi se o malim dopunama navedenog zakona, koje imaju za cilj da općine i gradovi preuzmu dio odgovornosti te kroz komunalno redarstvo pomognu državnom inspektoratu – građevinskoj inspekciji kako bi se bespravna gradnja mogla zaustaviti u samom startu. Dakle, u trenutku kada je šteta za prostor, okoliš, lokalnu zajednicu i državu najmanja.
Logičan, dobronamjeran prijedlog, došao s lokalne razine kao odgovor na nedostatak građevinskih inspektora i veoma spore procese. Štoviše, prijedlog koji nudi pomoć od strane lokalne samouprave na terenu s ciljem sprječavanja bespravne gradnje u njenom samom nastajanju, što je mnogo prihvatljivije od kasnijeg rušenja višekatnih građevina.
Prijedlog je kroz raspravu koja je trajala četiri sata dobio podršku oporbenih zastupnica i zastupnika različitih političkih opcija, među kojima ima sadašnjih i bivših čelnika lokalnih samouprava, ali i arhitekata i građevinskih inženjera, kao i onih koji su došli iz sustava koji se bavi prostornim uređenjem. Svi su oni prepoznali važnost i dobru namjeru ovog zakonskog prijedloga.
Svi oni jesu, ali zastupnice i zastupnici vladajuće većine nisu. Nisu, jer su morali braniti mišljenje Vlade RH, koja nije prihvatila naš prijedlog.
Bez obzira što se u mišljenju Vlade RH navodi kako je prepoznat problem i kako je potrebno reagirati u izmjene postojećih zakona, nije bilo dovoljno razuma, hrabrosti i mudrosti za iskoristiti ovaj trenutak. Trenutak u kojem su vladajući mogli predložiti amandmane koji imaju za cilj poboljšati naš prijedlog. Ili, u ovih 60 dana od kada smo uputili prijedlog u proceduru, predložiti svoj potpuno novi prijedlog kojeg bi, ako ima isti cilj, bez problema mi podržali. Kao što smo i do sada podržali ono što smo smatrali da je dobro za ovu zemlju.
Ali, nisu mogli. Nisu, jer je dopunu zakona predložio oporbeni klub zastupnika.
Nisu mogli prihvatiti, iako sam u ime predlagatelja pokušao cijelu raspravu držati nadstranačkom i izbjegavao svako politiziranje, jer sam duboko uvjeren da je zaštita prostora pitanje nacionalnog interesa i da tu nema mjesta politikanstvu.
Međutim, podržati nešto što dolazi iz redova oporbe, koliko god imalo dobre namjere i logične prijedloge, u hrvatskoj parlamentarnoj demokraciji je još uvijek neprihvatljivo.
I zato smo tu gdje jesmo. Daleko od sadržaja, još dalje od rješenja, s tek nešto malo doživljaja koji zabavljaju mase.
Svi oni od lokalne do nacionalne političke razine koji su bili isključivi, na kraju i sami bivaju isključeni. No, nisu oni važni, već šteta koja se u međuvremenu dogodi i to što vrijeme nepovratno leti. Kako u ovom, tako i u ostalim svakodnevnim primjerima. A povratka nema.
Velika je vjerojatnost da će do kraja godine u saborsku proceduru doći sličan prijedlog od strane Vlade RH, koji ima za cilj bolje regulirati problematiku bespravne gradnje. Nažalost, do tada će proteći još dovoljno vremena i pojaviti će se još bespravno sagrađenih objekata na poljoprivrednim i šumskim zemljištima izvan građevinskih područja naselja.
A mogli su sve riješiti odmah. Možda i bi, da prijedlog dopuna zakona nije došao od strane oporbenog Kluba zastupnika.
Mogli su, ali nisu htjeli.
