Boljun, mjesto koje svojim domom naziva 40-tak ljudi, dok ga svojata dvjestotinjak stanovnika na cijeloj Boljunštini, ovog vikend je slavilo Marinjinu. Počelo je sve u subotu 16. srpnja nastupom Limene glazbe Pazin koja je ulaskom i prvim taktovima u boljunskom Kaštelu označila početak manifestacije.
Uslijedio je susret svirača Istre i Kvarnera pod nazivom „Zasopimo i zakantajmo po stare užance“, a nakon što se izabrao „princ Boljuna“, krenulo se na feštu uz Lucky band i Šajetu, a Kaštel je bio dupkom pun. Sramežljivo nam poručuju, posljednji su doma otišli oko 6:30 u nedjelju – eto, takva je fešta u subotu bila.
Spomenimo još da je susret svirača bio 16. po redu, a da su se za „princa Boljuna“ borili Aleks Hrvatin, Ticijana Matković, Jure Brajuha i Vedran Dušić koji je na kraju glasovima žirija i ocjenom pljeska publike proglašen „princom Boljuna“.
Nedjelja – dan za Boljunce i njihove goste u nešto laganijem ritmu. Na Ravancah, igralištu podno Boljuna, okupilo se staro i mlado, a teško je reći tko je više uživao. Pljočkanje i cornhole igrali su se u više revijalnom nego natjecateljskom ozračju, a ispred udruge „Moj Boljun“ Paulo Jačić objašnjava nam zbog čega jedno i drugo:
„Cornhole je sada možda popularniji, na više se strana igra, ali pljočkanje je dio naše tradicije i zbog toga nam nije teško označiti igralište i odigrati, iako je to bez pritiska. Da se užanca ne zatare“, poručuje nam Jačić, ali ga ne uspijevamo nagovoriti da se slika s ostatkom organizatorske ekipe, ponosno naglašavajući kako treba „slikati mlade“ te nam objašnjava da su i noć prije radili na šanku cijelu noć.
Velike pohvale zaslužuju i Viktorija Paškvalić i Eni Šimetić koja su osmislile igre za najmlađe. Bilo je tu onih od tri godine, pa sve do starijih osnovnoškolaca, ali zabavljali su se apsolutno svi, potaknuti sjajnim idejama Viktorije i Eni. Iako ćete nešto vidjeti i na fotografijama, „odbojka“ s balonima punim vode nas je oduševila – doduše ne koliko i razdragane klince. Vrhunska ideja!
I dok smo prolazili igralištem, Kraineri su polako uz harmonike i trube zabavljali okupljene koji su se vrlo brzo priključili u pjesmi. Veliki broj lokalnog stanovništva, susreti susjeda, bližih i daljih, sjajna atmosfera i za kraj „boljunska Alka“ na karijolama. Kada bi ovakvih fešti bilo u svakom mjestu, svijet bi bio ljepše mjesto. I u godinama ispred nas, mnogi će se vratiti pravoj poanti – feštama s lokalnim štihom. Bravo Boljunci, stari i mladi, budite ponosni na Marinjinu!
