Teško je nakon ovakve utakmice pisati nekakve komentare i izvještaje. Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva u Katru! Zvuči pomalo nestvarno, ali ova Hrvatska možda i nema neke kvalitete koje je imala ona iz 2018. godine, ali ima enormnu mentalnu snagu.
Danas je Brazil bio bolja momčad, Livaković je skupio 11 obrana, ne uključujući jedanaesterac na kraju, i bilo bi bezobrazno reći kako nije bilo sreće, čak i kod postignutog gola. Ali, veliko ali. Sve je to zasluženo i isprovocirano na račun povijesne mirnoće, pameti i borbenosti.
Hrvatska je cijelu utakmicu odigrala na visokoj razini, za razliku od nekih prijašnjih, a ovakav sjajan Brazil stvorio je preko nekoliko prigoda. Onda se pojavio Dominik Livaković. Neke je obranio lako, neke čudesno, a na kraju sve „začinio“ s ‘penalom’ Rodrygu. Jedan od junaka ovog prvenstva.
Prvo poluvrijeme je odlično odradio i Juranović, kasnije bio solidan, a stoperski par bio je na razini. Veznom redu se primijeti umor i to će sigurno biti problem u polufinalu, ali tko bi se normalan sada kladio „protiv“ Hrvatske?
Za gol su zaslužna dvojica iz redova Dinama. I dok jedan od današnjih junaka Bruno Petković, koji se istaknuo jednim maestralnim driblingom, ali u globalu odigrao slabu utakmicu, nije miljenik publike, jedan dečko ničim nije zaslužio tretman u reprezentaciji kakav ima.
Mislav Oršić je na ovom SP-u odigrao ravnih 36 minuta te pritom stigao do dvije asistencije. Jednostavno, set kvaliteta koje on ima, nasušno su potrebne našoj reprezentaciji i ne zaslužuje 36 minuta u četiri utakmice.
No, nije vrijeme za analize i eventualne kritike, za to će biti vremena, sada je samo vrijeme za slavlje! Hrvatska je u samom nogometnom vrhu svijeta, to više nitko ne može osporiti.
