Franjevački samostan u Pazinu dominira vizurom grada, ne samo zbog svoje crkve, već i ogromne zelene površine i dio je gradske jezgre stopljen sa životom građana u obližnjim uličicama, koji svakodnevno ili koriste taj dio grada.
Sam je prostor doživio neke preinake koje su definitivno poboljšale izgled, poput poravka krovišta, sanacije derutnog zida te nabavke ovaca i slatkog tovarića, koji je odmah stekao simpatije. Pogled na dvorište, ponekad zaista izgleda pastoralno, a satlnom ispašom životinja, čini se čišćim i urednijim.
No, odnedavno, njegovim dvorištem dominira monumentalni kip sv. Mihaela arkanđela. A prije par dana je Informativna katolička agencija izašla s priopćenjem kako je u povodu 1100. obljetnice uspostave Hrvatskoga Kraljevstva, laički pokret “Marijini ratnici” iz Splita i Mostara pokrenuo je godišnju snažnu duhovnu i domoljubnu inicijativu: postavljanje ukupno 11 monumentalnih kipova sv. Mihaela arkanđela na različitim lokacijama u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini.
Inicijativa je rođena među laicima, uz podršku svećenika i redovnika, a inspirirana je sličnim projektom iz Poljske. Posebnu duhovnu snagu daje i povezanost s papama – od Lava XIII. do svetog Ivana Pavla II. i pape Franje – koji su sv. Mihaela zazivali kao zaštitnika Crkve u vremenu duhovnih borbi.
Kipovi su izrađeni u inozemstvu, no pod vodstvom katoličkog umjetnika i ukrašeni hrvatskim pleterom. Financijski okvir temelji se na donacijama vjernika, a projekt vodi Udruga sv. Filipa Nerija, uz nadzor laičko-klerikalnog tima. Svaki kip predstavlja molitveni zavjet, a cilj nije samo ukras, nego javno svjedočenje vjere i duhovne pripadnosti.
Dosad su postavljena četiri kipa sv. Mihaela, simbolično raspoređena na četiri strane Hrvatske: 1. Pazin – Franjevački samostan u središtu Istre; 2. Pokupsko – Župa Uznesenja BDM u središnjoj Hrvatskoj; 3. Šarengrad – Franjevački samostan sv. Petra i Pavla na istoku, uz Dunav; 4. Pločice – Župa Gospe Karmelske na jugu, pokraj Konavala.
Preostalih sedam kipova planira se postaviti u Bosni i Hercegovini: Ljubuški (Humac), Kupres, Nova Bila i Šurkovac; te u Hrvatskoj na još tri lokacije koje će biti objavljene naknadno.
“Sveti Mihael je Božji vojvoda, zaštitnik Crkve i borac protiv zla. U ovom vremenu kušnji, njegova prisutnost i zagovor postaju još potrebniji”, poručili su organizatori, podsjetivši na riječi svetog pape Ivana Pavla II., koji je pozvao vjernike da mole sv. Mihaela za obranu Crkve od napasti i zla.
Ne ulazeći u estetske kvalifikacije navedenog kipa, teško je ne primjetiti da je možda ovaj kip i stavljen na krivoj lokaciji. Naime, Pazin nikad nije bio dijelom Hrvatskog kraljevstva koje se na istok proširilo na obalu rijeke Raše, no ne i istočnije.
Kod povjesničara o površini Hrvatskog kraljevstva i životu Kralja Tomislava postoje brojni prijepori, u koje nećemo ulaziti. No uvriježeno se smatra da je u vrijeme Tomislava Hrvatska zapremala površinu od preko 100. 000 km2, obuhvaćajući Slavoniju, istočnu Istru do rijeke Raše, Gorski kotar i Liku, Dalmaciju, Bosnu sve do Drine, Zapadnu Hercegovinu, Boku kotorsku sa zaleđem i većinu hrvatskih otoka.
Središte hrvatske države bilo je između Zrmanje i Cetine, dok su planinski i granični dijelovi bili slabije naseljeni. Hrvatska je tada jedna od najmoćnijih država u ovom dijelu Europe. Međutim, neki autori smatraju da je Hrvatska bila mnogo manja. Osobito su sporne sjeverna i istočna granica.
Za Petra Krešimira IV. Hrvatska je najmoćnija u svojoj povijesti, a i teritorijalno najveća. Obuhvaća Slavoniju, Srijem, čitavu Bosnu, Zapadnu Hercegovinu, Dalmaciju, sve otoke osim Korčule, Mljeta i Lastova, Liku, Gorski kotar i istočnu Istru. Pretpostavlja se da je Hrvatska tada zapremala površinu od 107. 000 do 114 .000 km2.
Prvi se put Pazin spominje 7.VI.983. u ispravi cara Otona II., izdanoj u Veroni, kojom utvrdu nad Jamom (Castrum Pisinum) predaje u posjed porečkome biskupu. Naselje postoji od IX. st., možda i ranije, ali nema tragova antičke naseljenosti. Kaštel je, dobro branjen prirodnim položajem, bio važna vojna postaja, a civilno naselje i središte feudalne gospoštije bilo je na uzvisini iznad njega (danas Stari Pazin). Feud je 996. dobio akvilejski patrijarh, ali već 1060. predao ga je porečkome biskupu, koji je tako zaokružio svoj posjed u središtu Istre.
Tako da niti tada, niti kasnije Pazin kao naselje ni kao feud nije dio hrvatskog kraljevstva do 1097. godine, kada je u Bitki na planini Gvozd poginuo posljednji hrvatski kralj Petar Svačić.
