U sklopu popularnog edukativnog programa „Petkom u 7“ u Zvjezdarnici Višnjan, psiholog Toni Erdfeld održao je zanimljivo predavanje o korištenju umjetne inteligencije u psihoterapiji.
Predavanje je privuklo velik broj posjetitelja jer se tema tiče svakodnevnog života – sve više ljudi traži psihološku pomoć, a tradicionalna terapija često nije dostupna svima. Erdfeld je jasno pokazao kako AI može biti saveznik, ali i ozbiljan izazov za mentalno zdravlje.
Umjetna inteligencija već se koristi na nekoliko načina. Chatbotovi poput Woebot, Wysa ili Replika pružaju svakodnevnu podršku kroz razgovor, vježbe mindfulnessa i kognitivno-bihevioralnu terapiju (CBT). Napredniji sustavi analiziraju glas, tekst ili čak izraze lica kako bi otkrili znakove anksioznosti, depresije ili suicidalnih misli. AI se koristi i za personalizirane terapijske programe – aplikacije prilagođavaju vježbe prema korisnikovim odgovorima i povijesti. U nekim klinikama AI pomaže terapeutima da brže obrade podatke iz upitnika i predlože smjer terapije.
Prednosti su očite i brojne.
Prva je dostupnost: AI radi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, bez čekanja na termin. Za ljude u ruralnim područjima, one s financijskim problemima ili one koji se stide otići psihologu, to je pravi spas. Druga prednost je cijena – mnoge aplikacije su besplatne ili vrlo jeftine. Treća je anonimnost: korisnik može biti potpuno otvoren bez straha od osuđivanja. Četvrta je brzina – AI može odmah prepoznati krizu i uputiti osobu na hitnu pomoć. Erdfeld je na predavanju posebno istaknuo da AI može smanjiti liste čekanja u javnom zdravstvu i omogućiti ranu intervenciju.
Ipak, mane su ozbiljne i ne smiju se zanemariti.
Najveći problem je nedostatak empatije. AI može simulirati razumijevanje, ali ne osjeća emocije. U složenim slučajevima (trauma, teška depresija, psihoza) može čak pogoršati stanje jer daje generičke odgovore. Drugi veliki rizik je privatnost podataka – razgovori s AI-jem pohranjuju se na serverima, a curenje podataka može imati katastrofalne posljedice. Treći problem je pristranost: AI se uči na podacima koji često odražavaju zapadnu, bijelu, srednju klasu, pa može loše raditi za ljude iz drugih kultura ili marginaliziranih skupina.
Četvrti je etički: tko je odgovoran ako AI savjetuje nešto štetno? I na kraju, postoji opasnost ovisnosti – ljudi mogu prestati tražiti ljudskog terapeuta jer im je „lakše“ s aplikacijom.
Erdfeld zaključio je predavanje porukom ravnoteže: „AI nije zamjena za terapeuta, već alat koji može pomoći – ako se koristi pametno i uz nadzor stručnjaka.“
Preporučio je da se AI koristi za podršku između termina, za samo-pomoć kod lakših problema i za edukaciju, ali da se ozbiljni problemi uvijek rješavaju s ljudskim psihologom.
U konačnici, umjetna inteligencija otvara vrata mentalnom zdravlju široj populaciji, ali istovremeno postavlja nova etička i sigurnosna pitanja. Kao što je rekao Erdfeld u Zvjezdarnici Višnjan: „Budućnost psihoterapije bit će hibridna – spoj čovjeka i stroja. Važno je samo da čovjek ostane na prvom mjestu.”
