Odgojiteljica Izabela Bilić Rovis koja radi u DV Sunce Fažana posjetila je danas okupljene na Maloj glagoljskoj akademiji gdje je predstavila autorsku igru Homo u Hum.
Gospođa Bilić Rovis odgojitelj je mentor, dugo se bavi keramikom, a na temelju javnog poziva Istarske županije osmislila je prvu zavičajnu metodičko-didaktičku ISTRAživačku igru.
Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske županije idejno je rješenje koje je ponudila gđa Bilić Rovis konkretizirao te je igra distribuirana u sve vrtiće, osnovne i srednje škole. Gospođa Bilić Rovis predložila je likovno rješenje i prototip igre, dala ideju za figure u igri. Igru je tiskao studio Grafoprint iz Zagreba.
Homo u Hum igra je osmišljena na temelju javnog poziva Istarske županije. Traženo je najbolje idejno rješenje. Bilo je zahtjevno osmisliti igru koju mogu igrati starija vrtićka djeca i školarci (osnovnoškolci i srednjoškolci). Zbog toga su u igru uključene i aktivnosti koje zahtijevaju imitaciju, ustajanje i sl.
Inspirirana je, razrađena i koncipirana prema Aleji glagoljaša. Aleja se glagoljaša proteže od Roča do Huma, a ova igra obuhvaća mjesta od Umaga do Huma.
Cilj igre je doći do najmanjeg grada na svijetu – Huma i otvoriti vrata grada. Na vratima grada je u 12 krugova koji simboliziraju dvanaest mjeseci prikazano što se radilo u Istri u svakom mjesecu.
Kad se dođe do cilja otvaraju se vrata Huma i uzima knjiga iz koje se treba odgonetnuti kako se zove prva glagoljicom tiskana knjiga.
Sva polja u igri sadrže glagoljska slova. Kada igrač stane na određeno slovo treba ga odgonetnuti. Ako igrač ne zna o kojem je slovu riječ, pomoć i podršku im pruža glagoljar koji ima prozorčiće na kojem je ispisano glagoljsko slovo.
Kada se otvori prozorčić unutra piše latinično slovo. Kako bi igrač krenuo dalje potrebno je izgovoriti jednu riječ koja počinje slovom na kojem se igrač nalazi. Ta izgovorena riječ treba biti na dijalektu.
Pomičući se poljima kroz Istru igrači usvajaju zavičajne pojmove. Uz polja sa slovima, postoje i glavne postaje na kojima trebaju izvršiti određeni zadatak – npr. reći stihove istarske himne, graditi suhozid, glasati se kao zadana životinja karakteristična za Istru.
Postoji polje na kojem je kolo. Kolo ubrzava igru. Kada igrač stane na kolo, igrač igra još jednom. Kolo je nekada služilo za prijevoz tereta i ubrzavalo je posao pa zato u ovoj igri služi za ubrzavanje dolaska do cilja. Postoji i polje na kojemu je tovar (magarac). Znamo da je tovar tvrdoglava životinja i sporiji je od kola pa igrač na tom polju preskače jedno bacanje.
Figure kojima se igrači kreću kroz ploču za igranje inspirirane su tradicionalnom istarskom nošnjom. Zovu se Bepo, Ulika, Tone i Foška. Oni putuju Istrom i usvajaju zavičajne pojmove. Djeca imaju slobodu igru prilagoditi pa dati imena svojih nona i nonića.
Zanimljivost je ove igre što nema izbacivanja figura s polja kada netko stane na isto polje na kojem je već drugi igrač. Kao što stih istarske himne kaže: „Svud pomažu dobri ljudi“ tako oni koji stoje na istom polju pomažu prijatelju da krene dalje. Zanimljivo je i da je igra u svim segmentima dvojezična – na hrvatskom i talijanskom jeziku.
Igrajući Homo u Hum, djeca usvajaju zavičajne pojmove od glazbe, suhozida, tradicionalne istarske nošnje, tradicionalnih jela. Postoje i dodatni izazovi te natuknice i tablica koja služi kao pomoć.
Istarska je županija 2014. godine pokrenula projekt zavičajne nastave te su za obilježavanje desete godišnjice projekta željeli ponuditi konkretan didaktički materijal koji će pomoći daljnjem razvoju projekta. Za sada igru igraju učenici polaznici istarskih odgojno-obrazovnih ustanova, a mi se nadamo da ćemo u budućnosti i mi ostali, koji nismo stanovnici Istre imati priliku nabaviti ovu igru i učiti o ljepotama i važnosti naše najzapadnije županije.
Čast je da je igra Homo u Hum predstavljena na Maloj glagoljskoj akademiji te su i naši žaknići imali priliku zaigrati igru, a najbolji su nagrađeni majicama koje je darovao Upravni odjel za kulturu i zavičajnost Istarske Županije.
Večer je započela na čarobnom Vidikovcu Želimira Janoša u Roču, bajkom – jer bajke nisu samo za djecu. One su blago narodne tradicije, učiteljice života koje prenose mudrost i vrijednosti: hrabrost, iskrenost, povjerenje, znatiželju.
Mila Vila pripovijedala je hrvatsku narodnu bajku „Pravi pastir“, koja govori o slobodi izbora i snazi unutarnjeg uvjerenja.
U interaktivnoj interpretaciji Vile Mile:
Ana Juras postaje pastirica koja mora starcu dokazati da je upravo ona – pravi pastir. Laura utjelovljuje znatiželjno janje koje želi prijeći na drugu obalu. Marin je drugo janje koje pokušava uvjeriti pastira da ih povede preko.
Biti junak znači biti znatiželjan, biti mlad duhom. Upravo to nas uče bajke: da vjerujemo, biramo slobodno i ostanemo vjerni sebi. Bila je to večer prepuna simbola, poruka i osmijeha – večer za srce i dušu.
Program se nastavio u dvorištu Područne škole Roč. Tu su ih razveselile Buzetske mažoretkinje, lokalne mažoretkinje iz Buzeta koje djeluju samo dvije godine, a iza sebe su nanizale vrijedne uspjehe. Ovaj raspjevani i šareni ansambl redovito nastupa na plesnim susretima te brojnim kulturnim i zabavnim događanjima diljem Istre.
Njihov nastup u dvorištu škole donio je ritam, veselje i dodatnu toplinu večeri. Porcije mažoret plesa, pompona i sinkroniziranih nastupa bili su savšeni vrhunac atmosferski bogate večeri.
Svoju su voditeljicu, Loru Kardum po završetku nastupa učenice iznenadile prekrasnim buketom cvijeća kao zahvalu za trud, trud i uspjeh. Kao trenerica pazinskih mažoretkinja, osvojila je dvije zlatne i jednu srebrnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Opatiji.
“Hvala svim sudionicama što su ovu večer učinili nezaboravnom”, poručili su.
