Jedanaest godina nakon početka takozvane „velike migrantske krize“ i devet godina nakon smrti šestogodišnje Madine Hussiny na hrvatsko-srpskoj granici, stanje ljudskih prava izbjeglica i tražitelja azila u Hrvatskoj i dalje izaziva ozbiljne zabrinutosti organizacija civilnog društva.
O tome je govorila pazinska pravnica Andrea Jelovčić iz Centra za mirovne studije (CMS), upozorivši na niz problema koji, prema njezinim riječima, obilježavaju hrvatski sustav azila – od policijskih postupanja na granicama do dugotrajnih i zahtjevnih procedura za ostvarivanje međunarodne zaštite.
Prema podacima koje je iznijela, tijekom prošle godine Hrvatska je zaprimila oko 15.000 zahtjeva za međunarodnu zaštitu, no među odraslim podnositeljima samo je osam osoba dobilo status izbjeglice ili drugi oblik međunarodne zaštite. Takvi rezultati, smatra Jelovčić, otvaraju pitanje funkcionira li sustav prvenstveno kao mehanizam zaštite ili kao instrument odvraćanja.
– Tražitelji azila često prolaze kroz višesatna ispitivanja koja mogu trajati i do osam sati, a čitav postupak počiva na pretpostavci da osoba mora dokazivati da govori istinu, upozorila je.
Jedna od tema bili su i takozvani pushbackovi, odnosno prisilna vraćanja migranata preko granice bez mogućnosti podnošenja zahtjeva za azil. Organizacije za ljudska prava godinama upozoravaju na navode o nezakonitim postupanjima policije, dok kritičari ističu da brojni slučajevi nikada nisu dobili pravosudni epilog.
Posebnu pažnju i dalje privlači slučaj Madine Hussiny, afganistanske djevojčice koja je 2017. godine poginula nakon što je njezina obitelj vraćena prema Srbiji. Taj je slučaj završio pred Europskim sudom za ljudska prava, koji je utvrdio odgovornost Hrvatske zbog povreda prava zajamčenih Europskom konvencijom.
Jelovčić je upozorila i na posljedice novog Pakta Europske unije o migracijama i azilu, koji bi trebao postupno stupati na snagu u nadolazećim godinama. Prema kritikama organizacija za ljudska prava, novi sustav predviđa proširenje mogućnosti zadržavanja osoba u detencijskim centrima tijekom postupaka provjere i povratka.
Dodatnu zabrinutost izaziva prijedlog nove Uredbe o povratcima, koja bi mogla omogućiti znatno dulje razdoblje administrativnog pritvora za osobe koje nemaju reguliran boravak. Kritičari upozoravaju da se time stvara sustav nalik američkoj Imigracijskoj i carinskoj službi (ICE), uz mogućnost dugotrajnog zadržavanja osoba koje nisu počinile kazneno djelo.
Tijekom razgovora pročitano je i svjedočanstvo Vladislava Ariničeva, koji je nakon sudjelovanja na mirnom prosvjedu završio u prihvatnom centru za strance u Trilju. U detenciji (ograničavanje slobode kretanja) je proveo više od stotinu dana.
Prema navodima Centra za mirovne studije, hrvatski je sud naknadno utvrdio da je odluka o njegovom zadržavanju bila nezakonita. Slučaj je, smatraju u CMS-u, ilustrativan primjer problema povezanih s administrativnim pritvaranjem stranaca.
Osim institucionalnih pitanja, sugovornici su upozorili i na rastuću netrpeljivost prema strancima i migrantima u h.rvatskom društvu. Prema podacima predstavljenima u emisiji, broj zabilježenih slučajeva govora mržnje i nasilja prema strancima porastao je za 57 posto.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava upozoravaju da se sigurnosni izazovi i migracijske politike sve češće koriste kao opravdanje za ograničavanje temeljnih prava, dok zagovornici strožih mjera tvrde da države moraju imati učinkovite mehanizme kontrole granica i upravljanja migracijama.
Jedanaest godina nakon migrantskog vala koji je obilježio Europu, rasprava o ravnoteži između sigurnosti granica i zaštite ljudskih prava ostaje jedno od najosjetljivijih političkih i društvenih pitanja u Hrvatskoj i Europskoj uniji
