Kada pomislite koji je najoriginalniji poklon s Pazinštine ili kako nekoga obradovati nečim tako jednostavnim, a opet jedinstvenim – izbor neizostavno dolazi na Pašaretu. Zanimljivo je gledati opise Erasmus susreta gdje mladi iz Pazina i središnje Istre svoje europske vršnjake upoznaju s crvenim mjehurićastim pićem.
Proizvodnja pašarete priča je o jednom prohujalom vremenu koje je preživjelo nekoliko država i promjena režima, a da je ipak ostala u istoj obitelji – kroz pet generacija Ferenčića na Starom Pazinu.
Iako zvuči prilično markezovski sve je počelo kada je Josip Ferenčić – Jože, 1924. godine, tada kao 25-godišnji mladić se zaposlio kod svog strica Liberata i kupuje vlastitu proizvodnju kojom kreće u vlastitu samostalnu proizvodnju pića. Neko vrijeme biva partnerom svom stricu, no postepeno se osamostaljuje i razvija posao opskrbe tada prilično raširene mreže oštarija u Pazinu – njih 25.
Iako u svijetu bijesni ekonomska kriza, Jože nastavlja s eksperimentiranjem te tada nastaje piće koje i danas poznamo kao Pasaretu, ali radi i druga gazirana pića različitih okusa limuna, naranče, jagode, malinu.
U narednih devet godina toliko razvija proizvodnju da 1931. godine u Firenci dobiva zlatnu medalju za specijaliziranu i higijenski urednu proizvodnju.
Tehnološke promjene uvodi četiri godine kasnije kada se čuvena boca sa šćinkom zamjenjuje se klasičnom bocom s krunskim čepom, koji se i danas koristi kao sistem za zatvaranje boca .
Godine 1938. širi svoju djelatnost, te dobiva predstavništvo za pivo Metzger koje dobiva iz Udina i distribuira u lokale koje pokriva svojim proizvodima, i pokriva dobar dio Pazinštine i Labinštine. S tom distribucijom prestaje nakon što nije bio u mogućnosti nabaviti gorivo za kamione s kojima je vršio prijevoz, u ranim 40.-tima. Prelazi na prjevoz konjskim zapregama, u čemu su mu konji znatno pomagali, budući da su imali uhodani raspored raspodjele ovog crvenog mjehurićastog pića.
Njemačka okupacija Pazina onemogućuje daljnji razvoj, te započinje sa samostalnom proizvodnjom sirupa za sve proizvode. Kako nedostaje i šećera, tada u proizvodnji nekih pića koristi med.
Jedan dio proizvodnje tog vremena bio je šifon (seltz) – boca sa soda vodom od pola, jedne ili dvije litre koja se u gostionama mješala s vinom i dobivao špricer, popularno i jeftino piće (mineralnih ili kiselih voda gotovo da nije bilo) .
Godine 1953. od Narodnog odbora kotara Pazin dobiva dozvolu za proizvodnju soda vode i vođenje zanatske radnje. Budući da je na djelu tada kolektivizacija privrede, Jože Ferenčić ipak odlučuje nastaviti s proizvodnjom, te registrira tvrtku pod nazivom „Ferenčić Josip – soda- voda“.
Jože umire 1958. godine, a biznis nastavlja voditi Josip – Pepi, jedno od troje djece, koji pak Pašaretu vodi do 1998. godine, uz pomoć svoje žene, kada se proizvodnja proširuje i automatizira, pogotovo na strojeve za pranje i punjenje, te se šire proizvodne prostorije.
Posao preuzima sin Franko, koji s braćom Renatom i Feručom nastavlja obiteljsku tradiciju u proizvodnji bezalkoholnih pića u ne pretjerano sretnim devedesetima U obrtu su zaposlene osim braće i Renatova supruga Gabrijela i sin Luka te Feručov sin Leon, a u ljetnim mjesecima kada je obim poslovanja znatno veći zapošljava se i dodatna radna snaga.
Od početka je to bio i ostao obiteljski posao u kojem pojedini članovi šire obitelji obavljaju, ovisno o dogovoru, sve poslove: od nabave sirovina, spremanja sirupa, izrade plastičnih boca, pranja i punjenja, prodaje, dostave robe vlastitim prijevozom, knjigovodstva, održavanja strojeva i uređaja, čišćenja i dr.
Društvo se polako sprema na širenje i premještanje pogona u industrijsku zonu u kojoj su započeti pripremni radovi za izgradnju novog objekta – industrijske hale.
Danas se Pašareta može pronaći u gotovo svim istarskim trgovinama, te u ponekim u Rijeci i na Kvarneru. Neobična je to priča koja je preživjela, zahvaljujući ogromnom trudu i skromnosti obitelji Ferenčić. Kao što ćete primijetiti, marketing je gotovo i nevidljiv, jer se na kraju uspostavlja da i nije potreban, s obzirom na kult koji je izgradila.
Vidimo se u subotu na proslavi stote godišnjice na pazinskom Trgu slobode!
