Pazinski memorijal, jedan od najdugovječnijih znanstveno-stručnih skupova u Istri, održao se po 51. put proteklog petka u organizaciji Katedre Čakavskog sabora za povijest Istre Pazin i Državni arhiv u Pazinu na temu “Prošlost i sadašnjost središnje Istre” u pazinskom Spomen domu.
Prigodnom su riječju prisutne pozdravili Galiano Labinjan, predsjednik Skupštine Katedre, pazinska gradonačelnica Suzana Jašić i Vladimir Torbica, pročelnik županijskog odjela za kulturu i zavičajnost.
Alida Perkov: Vidljivost pazinskih gospodarstvenika u objavama institucija i sajmova koncem 19. i početkom 20. stoljeća
U izlaganju je istaknula koji su Pazinci – poimenično uglednici, obrtnici, trgovci- bili kandidirani kao zastupnici u komori, bili delegati u Pokrajinskom Saboru od 1861. do 1916. i koji su Pazinci nastupali kao izlagači na Prvoj Istarskoj provincijskoj izložbi u Kopru 1910.g . Imena uglednih poduzetnika vidljiva su u kandidatima zastupnika Pokrajinskog Zemaljskog sabora, u kurijama veleposjeda, trgovačke obrtničke komore i gradova, gdje su izbori bili javni i neposredni. Drugi vrijedan izvor podataka je izborna lista delegata u Istarskoj trgovačko-obrtnoj komori sa sjedištem u Rovinju. Treći izvor podataka je popis izlagača na Prvoj Istarskoj provincijskoj izložbi u Kopru 1910.godine.
Ivan Smoljan: Od pasivnog područja Istre do industrijskog centra – slučaj „Istraplastike“
Rad je temeljen na malobrojnim arhivskim izvorima o ovoj tvornici iz razdoblja od osnivanja 1957. pa do 1980. godine, koji su sačuvani u Muzeju grada Pazina, na tekstovima iz Glasa Istre iz tog razdoblja i intervjuima s nekadašnjim radnicima poduzeća. U radu se analiziraju početni uspjesi tvornice, njezin utjecaj na svakodnevicu ljudi i prati se desetogodišnji razvoj i naglo širenje poduzeća, koji je Istraplastiku doveo do statusa najznačajnijih prerađivača plastičnih masa u Jugoslaviji. Rad predstavlja tek sondiranje terena jedne od nekoliko pazinskih tvornica koje su činile oslonac ekonomskog razvoja središnje Istre u razdoblju socijalizma. Do sada potpuno neistraženi ili tek djelomično dotaknuti teren nažalost ne pruža velike mogućnosti istraživaču, jer koliko je do sada utvrđeno, najveći dio arhiva ovih poduzeća je uništen.
Josip Šiklić: Obrazovna struktura stanovništva gradova Istarske županije prema popisima 2011. i 2021. s posebnim osvrtom na Grad Pazin
Između posljednja dva popisa stanovništva (2011.–2021.) obrazovna struktura stanovništva Grada Pazina, istarskih gradova i Istarske županije značajno se promijenila. Pozitivan pomak vidljiv je u odnosu na cjelokupno stanovništvo u svim analiziranim gradovima Istarske županije i na stanovništvo s obzirom na spol. U odnosu na najvišu razinu obrazovanja, sveučilišni studij Grad Pazin neznatno zaostaje za prosjekom Istarske županije (0,9 postotnih bodova) i istarskih gradova (0,07 postotnih bodova), ali je za 0,16 postotnih bodova ima veći prosjek od Republike Hrvatske u pogledu visokog obrazovanja.
Najveći udio stanovnika u svim gradovima Istarske županije pa tako i Grada Pazina završio je srednju školu i upravo oni trebaju biti ciljana populacija u promicanju važnosti visokog obrazovanja. U današnje postmodernističko doba došlo je do značajnih promjena u pogledu na obrazovanje koje je postalo nužno, a visoko obrazovanje sve potrebnije, što je rezultiralo procesom tercijarizacije društva.
Stipan Trogrlić: Gologorica u zapisima župnika Ljudevita Žvačeka (1892.-1923.)
Ljudevit Žvaček, župnik Gologorice od 1892. do 1923. ostavio je dosta pisanih svjedočanstava o raznim sastavnicama (područjima) života Gologorice u vrijeme dok je bio župnik. Svakako najvažniji i najbogatiji informacijama su njegovi zapisi u Kronici Župe. Socijalno-statusne razlike, u vrijeme visoke politizacije čitavog društvenog života, prerastaju u nacionalne razlike. „Grajani (građani)“. stanovnici Gologorice, pod utjecajem moćne gologoričke obitelji De Franceshi, iako etnički Hrvati, postaju politički Talijani. Podržavajući program Talijanske liberalne stranku o nužnosti talijanizacije nedefiniranih slavenskih masa i Istri kao talijanskoj zemlji. Na drugoj strani su „poljani“ ili „campagnoli“, stanovnici okolnih sela. Oni su svjesni svog nacionalnog hrvatskog identiteta, podržavaju program Hrvatske stranke. Sukobi između građana i poljana postaju dio gologoričke političke svakodnevnice. Talijanska vojna okupacija Gologorice i čitave Istre krajem 1918. značila je početak radikalnog/represivnog rješavanja „slavenskog pitanja“ u Istri. Žrtva tog i takvog rješavanja bio je i župnik Žvaček. Pod pritiskom lokalnih fašističkih moćnika, još ranije označen kao vatreni austrofil i slavenofil, mrzitelj svega talijanskog, napušta Gologoricu i vraća se u rodnu Češku.
Branislav Ostojić: Pjevački zborovi u Istri 1943-1945. godine
Prva pjevačka grupa započela je s radom krajem mjeseca studenog i početkom prosinca 1943. godine, u selu Račja Vas, u tadašnjem kotaru Kras, dok je druga pjevačka grupa osnovana sredinom ožujka u Vrhu, na Buzeštini. Krajem travnja 1944 godine osniva se u Katunu pjevački zbor za područje Pazina, dok se nekoliko mjeseci kasnije u Kožljaku osniva i prvi talijanski pjevački zbor.
U nastavku izlaganja donosimo nastupe zborova koji su održani širom Istre i Gorskog kotara, kojih je bilo 106 te njihov repertoar, koji se sastojao od 66 pjesama pjevanih na hrvatskom, talijanskom, slovenskom i ruskom jeziku.
Kristijan Žgaljardić: Matko Brajša Rašan i njegova uloga u narodnom preporodu istarskih Hrvata
Uz poslovnu karijeru jedan je od nositelja hrvatskog narodnog preporoda u Istri, sudjelujući u toj borbi s glazbenim notama. Na Kuhačev je poticaj počeo zapisivati istarske narodne napjeve, od kojih je dio harmonizirao za muški i mješoviti zbor te ih objavio u zbirci Hrvatske narodne popijevke iz Istre (1910). Brajša je 1907. ponesen valom kulturnog napretka napisao spomenicu i molbu papi Piju X., ističući važnost održavanja liturgije na hrvatskom jeziku za Hrvate u Istri jer se ona na tom jeziku odvijala još od srednjeg vijeka, a koju su talijanski političari, svećenici i biskupi šikanirali. Godine 1912. Brajša je uz Medulinca Ivana Zuccona skladao pjesmu Družbe svetog Ćirila i Metoda za Istru, koja je kasnije preimenovana u Krasna zemljo, Istro mila, a od 2002. biva službena pjesma Istarske županije. Plodonosan Brajšin rad prekinuo se talijanskim osvajanjem Istre po završetku Prvog svjetskog rata, pri čemu Brajša zajedno s još mnoštvom istaknutih istarskih Hrvata seli u susjednu Kraljevinu SHS.
Radenko Sloković: Uvod u bratovštine Pazina
Sloković, koristeći dosad neobjavljene izvore iz arhiva pazinske župe Svetog Nikole, po prvi put u javnost je iznio potpuno drugačiju sliku Pazina u 17. i 18 stoljeću od one koju smo do sada znali, te nas vraća u vrijeme kada je Pazin bio okružen vinogradima, vrhove iznad njih su krasile brojne danas zaboravljene bratovštinske crkve, a mlinovi na Potoku su se ponovno podizali, prali i pokrivali i više puta godišnje. Otkrio je položaje svih bratovštinskih crkava, ispravio uočene greške na poznatoj Valvasorovoj grafici i pokušao proniknuti u razloge zbog kojih je De Franceschi sve to prešutio.
Radenko Sloković: Zelena pećina u Pazinskoj jami
U izlaganju Sloković javno objavljuje elaborat s istraživanja Zelene pećine u Pazinskoj jami koje je Speleološko društvo „Istra“ provelo tijekom ljeta 2004. godine, a koje je pokazalo da je jedan od krivaca za katastrofalne poplave u dolini Pazinčice 1992. i 1993. bila obična automobilska guma zaglavljena u uskom prolazu 40 metara duboko u stijeni Pazinske jame. Elaborat je tada dostavljen svim institucijama koje je to trebalo po definiciji zanimati, ali kako do sada nitko ništa nije poduzeo, Sloković elaborat i javno objavljuje.
Slaven Bertoša: Agronom Ivan Bertoša: od rodnoga sela, preko životnog egzodusa do povratka u Istru
Godine 1899. u selu Bertoši, Ivan Bertoša je nakon Mješovite pučke škole pohađao Pazinsku gimnaziju te je bio njezin posljednji maturant (1919.). Tijekom Prvog svjetskog rata kao mladić služio je u austro-ugarskoj vojsci na bojištu u južnom Tirolu. Nakon stjecanja diplome na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu (1924.) radio je kao agronom po raznim mjestima tadašnje Jugoslavije, sve do dolaska u Pulu 1947., gdje je u Gradskom poduzeću „Povrće“ umirovljen 1961. Dugo je godina bio sudski vještak na Općinskom sudu u Puli. Pokopan je na groblju „Moj mir“ u Pazinu.
Noel Šuran: O lindarskim tradicijskim glazbenicima i izvođačima
Noel Šuran iz Centra za nematerijalnu kulturu Istre Etnografskog muzeja Istre će u svom izlaganju pod nazivom “O lindarskim tradicijskim glazbenicima i izvođačima” iznijeti biografije poznatih i manje poznatih ljudi koji su obilježili glazbeni život Lindarštine u prošlom stoljeću.
